Marko Prepelić profesor je trube i dirigent puhačkog orkestra u Glazbenoj školi Varaždin te dirigent, aranžer i skladatelj varaždinskog "NuSynergetic orchestra".
Ovaj jedinstven glazbeni projekt na varaždinskoj sceni prisutan je još od 2015. godine i u njega su uključeni ne samo glazbenici, nego i varaždinski kreativci drugih profila. Njihov posljednji nastup publika je imala prilike vidjeti na ovogodišnjem Špancirfestu. Kako pojašnjava naš sugovornik, NuSynergetic orkestar nastao je kao svojevrsna platforma za mlade glazbenike. Na Vili Bedeković u izvedbi glazbenog spektakla, s posebno aranžiranim rock i grunge hitovima s početka 90-ih godina, uz profesore škole (koji čine većinu članova orkestra) sudjelovali su i učenici srednje glazbene škole, čime je do punog izražaja došla sinergija cijelog tima.
S profesorom Prepelićem razgovarali smo o njegovom glazbenom putu i karijeri, otkrivanju jazza i ostalim glazbenim interesima te paralelnom radu na više polja, od pedagoškog rada s učenicima do stvaranja vlastitih autorskih skladbi, ali i potencijalima varaždinske glazbene scene.
Postao kolovođa
Otkuda glazba u Vašem životu i kako ste odabrali baš trubu?
Sve je krenulo u obitelji. Otac je pomalo svirao gitaru, tetak i ujak su svirali u bendu, jedan je bratić prvi trubač u Zagrebačkoj filharmoniji Tomica Rukljič, a drugi je bratić Vinko Šincek trombonista u vojnom orkestru. Kad sam upisivao osnovnu glazbenu školu, prvo se razmišljalo o harmonici, a onda je bratić rekao, pa dajte ga na trubu. I tako je krenulo. Za mnom je i brat upisao Glazbenu, pa potom sestrične, a zatim još nekoliko mladih iz Petrijanca. Tako da sam bio poput kolovođe, i sad nas ima nekih 14 profesionalnih muzičara u Petrijancu.
Studirali ste u Grazu. Zašto baš Austrija, a ne Muzička akademija u Zagrebu?
Nakon prvog razreda srednje glazbene, profesor mi je sugerirao da bih već mogao ići na neki seminar, a Grožnjan je rasadnik glazbene edukacije. Sudjelujući na ljetnim seminarima upoznao sam slovenskog profesora Stanka Arnolda, jednog od najboljih europskih trubača koji je predavao na akademiji u Ljubljani i u Grazu. Dao mi je važne smjernice u sviranju i želio sam dalje učiti baš kod njega. Tako je odabir Graza postao neminovan. Veliku je ulogu u svemu imao i moj varaždinski profesor Darko Navoj. Usadio mi je temelje discipline i vježbanja koji su mi i danas rutina, jer bez toga ne ide.
Je li Graz zaslužan i za okretanje jazzu? Što ste sve slušali kao tinejdžer?
Kao dijete slušao sam pop, rock, od Beatlesa do Queena, a u Grazu sam se zarazio jazzom. To je bila sreća jer je Graz rasadnik jazza tako da sam upisao i jazz gitaru. Jazzu me privukla njegova kompleksnost i želja tj. izazov da otkrijem što je to zapravo i da se sam okušam u tako složenoj formi.
Više prostora kod kuće
Je li bilo prilike da ostanete živjeti i raditi u Austriji?
U Grazu sam studirao pet godina i potom još tri godine magisterija. U Grazu djeluje nekoliko profesionalnih i poluprofesionalnih orkestara tako da sam već kao student imao prilike honorano svirati. Većinom je to bilo s katedralnim orkestrom, filharmonijom i akademskim orkestrom. Nakon školovanja, radio sam godinu dana na glazbenoj školi u Grazu, ali sam se odlučio vratiti u Hrvatsku. Ovdje sam vidio veće mogućnosti za ono što sam želio raditi, pa i bolje financijske uvjete, jer je život u Austriji skup.
U Glazbenoj školi Varaždin dobili ste puno prostora i za fakultativne predmete.
Prvo sam dobio posao u Ludbregu, a zatim na Glazbenoj školi u Varaždinu. Matačić nam je, zahvaljujući svom širokom mindsetu, dao otvorene ruke da pokrenemo fakultativne predmete s neklasičnom glazbom. Na srednjoj školi je već djelovao jazz orkestar, ja sam pokrenuo ansambl za popularnu glazbu, a moj brat Petar Prepelić uveo je tonsko snimanje. Profesor Eldan je već ranije uveo osnove scenske glazbe i osnove jazza. To se odnosi na fakultativnu nastavu u okviru jazza, ali na Glazbenoj imamo još puno toga. Zato mi je i zanimljivo raditi na školi, ima puno izvrsnih kolega koji su nevjerojatni, rade odlične stvari, a da se za to baš i ne zna. Roditelji upišu djecu u Glazbenu, a često nisu ni svjesni s kakvim glazbenicima njihova djeca rade.
Kako je krenula suradnja s Jazz orkestrom HRT-a?
Kad sam se vratio u Hrvatsku, upisao sam i dodatnu edukaciju iz kompozicije kod profesora Zorana Ščekića, skladatelja suvremene glazbe, priznatog i izvan granica Hrvatske. Znao sam ga još iz Graza, on je bio na zadnjoj, a ja na prvoj godini Akademije. Također sam pohađao i jazz trubu kod Davora Križića, jednog od najpoznatijeg jazz trubača u Hrvatskoj. Preko njega sam započeo suradnju s jazz orkestrom HRT-a što mi je donijelo dragocjeno iskustvo u radu s profesionalnim orkestrom jer mnogi nemaju takvu priliku.
Posljednje se vrijeme sve više govori o pokretanju profesionalnog orkestra u Varaždinu.
Glazbena škola u Varaždinu dala je zaista velik broj profesionalnih muzičara koji većinom rade u Zagrebu. Mogu nabrojati sigurno dvadesetak Varaždinaca koji sviraju u zagrebačkim klasičnim i jazz orkestrima jer u Varaždinu nemaju gdje raditi osim na Glazbenoj školi. Spominju se neke mogućnosti osnivanja simfonijskog orkestra u kojem bi svirali i profesori Glazbene škole, jer svi su oni željni sviranja.
Maglovita scena
Vaše su autorske jazz skladbe zapažene i nagrađene u sklopu projekta "Nove skladbe za jazz orkestar".
Prvo sam nastupio kao solist s Jazz orkestrom HRT-a 2016. godine izvodeći svoju autorsku skladbu "Parker motivation", a sljedeće godine predstavljam svoje drugo djelo za big band pod nazivom "Sweet Child". Tu dolazim i u kontakt s novinarom i urednikom Hrvatskog jazz portala Davorom Hrvojom. Njemu sad šaljem kad nešto novo napravim, a on je recenzirao i moj jazz album pod nazivom "Marko Prepelić quintet - Three Valve Theory", izdan u travnju prošle godine.
Odakle motivacija i inspiracija za skladanje?
Zapravo sam oduvijek imao potrebu i želju napisati i snimiti nešto svoje. To je nekako sve vrijeme tinjalo u meni, da bi se sad konačno razbuktalo.
Radite na školi, skladate, aranžirate, a svirate i u komercijalnom bandu MozArt. Odakle vremena za sve?
MozArt je također dobra komercijalna priča. U bendu sviramo nas četvorica kolega iz škole. Kvalitetno i dosljedno izvodimo glazbu, što publika prepoznaje.
Imate li ideja i za neke nove albume ili projekte?
Upravo okupljam kolege s kojima bih radio na novom autorskom jazz albumu. Pišem i dosta autorskih edukativnih kompozicija namijenjenih za natjecanja i djecu u školi i kompozicije za puhački orkestar koji vodim u Glazbenoj školi.
Ima li Varaždin prostora i publike za glazbu kojom se bavite tj. ima li Varaždin uopće svoju glazbenu scenu?
To je poput neke magle, sad je ima, sad je nema. Graz, recimo, nije glavni grad ali su od njega napravili grad jazza, a kod nas imamo Zagreb i to je sve. U Varaždinu smo s bendom Buzzers svirali Kod Grgura, u Medinoj škrinji, Elephantu. S tom sam ekipom prije dvije godine objavio također autorski fusion/jazz/groove album "Isolation". U bendu su Petar Prepelić, kao bas gitarist i trombonist, Gordan Perši na saksofonu, Miodrag Paravinja na klavijaturi, Goran Vdović na bubnjevima i ja na trubi.
Nakon Varaždinskih baroknih večeri i glazbenog dijela Špancirfesta, je li Varaždin zreo za neki novi glazbeni festival?
Varaždinske barokne večeri su vrhunski europski festival, isto kao i Špancirfest. Jesmo li zreli za nešto novo? Pa sad je vrijeme, šteta bi bilo da se sad ne krene, posebice zbog mladih, da vide da se može i na ovakav način, da ne moraju slušati samo trep. I u školi ih motiviramo da slušaju nešto kvalitetno, da nije sve baš totalna komercijala, jer koliko tražimo od njih, toliko ćemo dobiti natrag.
NAKON KONCERTA NA VILI BEDEKOVIĆ
"Kad mladi čuju o čemu je riječ, svi bi sad samo to svirali!"
Eksperimentalni NuSynergetic orchestar pokrenula je varaždinska udruga NuArs još 2015. godine na čelu s Marinom Kerešom, varaždinskim glazbenikom i producentom. Projekt je okupio brojne varaždinske muzičare i kreativce koji su modernim fusion zvukom oživjeli zapuštene varaždinske prostore poput Varteksa i Sinagoge na opće oduševljenje publike. Uslijedilo je snimanje pjesme “My Instabilities” (autora Martine Friščić i Renea Conera) te koncerti u varaždinskom HNK-u i na Franjevačkom trgu 2018. godine. Potom je uslijedila duga pauza sve do ovogodišnjeg Špancirfesta kad su ponovno sve digli na noge glazbenim spektaklom “Nothing else matters”.
Iako je prvotno nastao izvan okvira Glazbene škole, čini se i da je NuSynergetic orkestar sada dobio svoj prostor unutar škole?
Od početka su u projektu sudjelovali profesori koji rade na školi, a potom su uključeni i učenici srednje glazbene, još od prošlog koncerta na Franjevačkom trgu. Probe za ovogodišnji koncert počeli smo deset dana prije nastupa i svakog smo dana imali petosatne probe, sve do nastupa zadnjeg dana Špancirfesta 31. kolovoza.
Kakav je bio odaziv učenika i koliko je zahtjevno okupiti ovakav tim?
Uglavnom je teško okupiti muzičare na zajedničke probe jer svatko ima neke svoje obaveze. Ovoga je puta sve bilo organizirano unutar Glazbene škole u kojoj postoje zadani termini na koje treba doći, pa je bilo puno lakše. Profesori su pozvali svoje učenike na probe, a oni uglavnom nisu ni znali o čemu je točno riječ. No, kad mladi jednom vide što je to, svi bi sad samo to (smijeh). I dalje svi govore o koncertu i čekaju neki novi session.
Profesori su svemu dali svoj veliki doprinos i do izražaja je došao izvrstan timski rad, ta jedna sinergija kolektiva. Učenici su imali prilike sjediti i svirati uz svoje profesore u orkestru i to je nevjerojatno iskustvo. Čak sam i ja bio iznenađen što i kako sviraju pojedini profesori koji ne sviraju samo klasiku.
Kakve su bile reakcije nakon koncerta, je li šteta ovako nešto izvesti samo jednom?
Bilo je ljudi iz Zagreba i Slovenije, mnogi nisu znali što će to sad biti i bilo im je zanimljivo čuti dobro poznate melodije u sasvim novom ruhu, totalno drugom ritmu. Napravljena je live snimka koncerta, a želja mi je napraviti i studijsku snimku.
Dio koncerta snimila je i ekipa HRT-a, za emisiju Svijet jazza.
Urednica Svijeta jazza Melanija Pović Jagarinec prošle je godine povodom izlaska mog prvog jazz albuma došla u Varaždin i napravila emisiju pod nazivom varaždinska jazz scena. U priču je uključila upravo sve što se dotad napravilo u sklopu NuSynergetic orchestra, tako da je i sada došla.
