Dok je oslobađanje Knina prošlo uz razmjerno manje sukobe u odnosu na one koji su bili nekoliko dana prije i poslije ulaska u grad, drugačije je bilo na širem karlovačkom području, gdje je u operaciji sudjelovala još jedna varaždinska postrojba – 104. brigada.
– Otprilike mjesec dana prije Oluje ušli smo pod zapovjedništvo Zbornog područja Karlovac, na čijem je čelu bio general Miljenko Crnjac. Tada su počele naše pripreme za operaciju, tijekom koje su poginula četiri naša pripadnika, a 41 je ranjen – prisjeća se satnik Franjo Oštrek.
On je kao dragovoljac pristupio 104. brigadi tijekom prvih dana njezina ustrojavanja, koje je počelo 8. svibnja 1991. godine, a u njoj su se okupljali branitelji iz Varaždinske županije. Svega tri mjeseca od osnutka brigade uslijedile su prve akcije: Varaždinski dani rata, kad Oštrek sudjeluje u osvajanju vojnog skladišta Banjšćina, jednog od najvećih skladišta JNA. Uslijedila je akcija u Bjelovaru, pa zapadno slavonsko ratište, odnosno Lipik i Pakrac, zatim Bljesak i na kraju Karlovac.
– Tijekom srpnja te godine radili smo pripreme, izviđanje i upoznavanje dodijeljene bojišnice na karlovačkom području. Naša brigada dobila je zadaću da borbeno djeluje lijevo od Karlovca na pravcu Rečica – Vojnić i desno od Karlovca, Duga Resa, pravac Slunj. U operaciji Oluja brigada je dobila jednu od najtežih borbenih zadaća, nasilni prijelaz rijeke Kupe s prelaskom u napad – napominje Oštrek dodajući da je 104. brigada tijekom operacije Oluja dobila i dodatne zapovijedi za borbena djelovanja snagama jačine satnije na još dva pravca.
Prije nego što je brigada 4. kolovoza 1995. godine u 5 sati otpočela s napadnim djelovanjem, u 3 sata obavljeno je prebacivanje snaga čamcima preko rijeke Kupe na suprotnu obalu s ciljem osiguranja prihvata i uvođenja u borbu glavnine snaga za taj pravac.
– Kada smo počeli forsirati rijeku Kupu s glavninom snaga uz pomoć pontonirske satnije i amfibijskih vozila, dolazi do snažnog otpora neprijatelja, prvi gubici, čime je usporena zapovijeđena dinamika napredovanja, ali je zadaća obavljena u drugom pokušaju i u potpunosti je oslobođen pravac Rečica – Slunj. Na pravcu Duga Resa – Slunj uz pomoć tenkovske satnije uspješno smo razbili prvu crtu neprijatelja pa u dubinu razbili zaostale snage te smo 6. kolovoza stigli do Veljuna na rijeci Korani, gdje smo se spojili sa snagama 1. brigade. Na tom je pravcu tijekom napadnih djelovanja teško ranjen i zapovjednik brigade – napominje Oštrek dodajući da je teren bio težak, kamenit, teško prohodan, s puno pješačenja, tako da su neki pripadnici zbog žuljeva skinuli čizme i hodali bosi.
U Varaždin se 104. brigada vratila 10. kolovoza 1995. Tada je glavnina snaga demobilizirana, a manji dio je zadržan kao gotove snage zbog planova na istočnom slavonskom području, koje je ipak mirno reintegrirano.
– Postigli smo cilj – oslobodili Hrvatsku u njenim granicama, pri čemu je njezin najveći dio oslobođen tijekom Oluje. Sada trebamo svi raditi da bude bolje, ali nikada ne smijemo zaboraviti one koji su dali svoj život za hrvatsku državu i sve branitelje – zaključuje Oštrek.