Ne treba čuditi što ni nakon više od deset godina nisu pronađeni počinitelji krađe 153 komada oružja iz skladišta varaždinske policije, otkrivene tijekom 2015. godine, ako je točno što tvrdi Zdenko Jaroš, koji se već skoro pet godina nalazi u istražnome zatvoru zbog optužbe za ubojstvo Dejana Petrekovića prije sedam godina. Naime, Jaroš je u svojoj obrani rekao da se Petreković, koji bi se bavio prodajom oružja, upravo radi toga sastao s Aleksandrom Maksimovićem i Nemanjom Grčićem, koji bi ga i ubio nakon svađe u skladištu njegovog poduzeća Kapital 10. srpnja 2018. godine.
Sudski vještak jedno, svjedoci nešto drugo
Sudsko vijeće varaždinskog Županijskog suda nije, međutim, povjerovalo obrani Jaroša koji tvrdi da nije kriv, već navodima državljanima Srbije, koji njega terete za ubojstvo. Upravo zbog toga, a bez drugih dokaza koji bi ga nedvojbeno povezivali sa zločinom, Jaroš je osuđen na 30 godina zatvora za teško ubojstvo iz koristoljublja, dok je za pomaganje počinitelju Maksimović osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od godinu dana.
Ovu, prvostupanjsku presudu, međutim, ukida Visoki kazneni sud i vraća na ponovljeno suđenje. No. sporno mu je li bilo tek je li po srijedi teško ubojstvo, odnosno je li počinjeno na okrutan način, ali ne i tko je počinitelj. Ipak, to je dvojbeno, posebno nakon ročišta u novom postupku održanog prošlog mjeseca.
Svjedočenje sudskog vještaka u prvom se redu usredotočilo na razinu mogućeg trpljenja žrtve, ali je otvorilo i sumnje u istinitost svjedočenje o načinu počinjenja ubojstva, a time i ubojice. Barem kod javnosti nazočne suđenju, posebno nakon što je na kontradikcije između izjava svjedoka i vještaka višekratno više puta ukazivala obrana i okrivljeni, osporavajući i motiv ubojstva, odnosno da bi Jaroš počinio ubojstvo jer se htio riješiti duga prema Petrekoviću, kao i doznati gdje drži novac i drogu.
Naime, kao što smo izvijestili sa suđenja prošlog mjeseca, sudski je vještak ustvrdio da Petreković nije mogao zadobiti ustrijelne rane glave dok je ležao na trbuhu, već je morao gledati u pištolj. Branitelj Jaroša ga je zatim upitao li se oštećenik možda mogao okrenuti glavu prema cijevi oružja u slučaju da je ležao na trbuhu, ali je vještak i to otklonio, rekavši da nije moguće uspostaviti takav položaj glave, odnosno tijela oštećenog u odnosu na usta cijevi oružja u ruci osobe koja stoji iznad oštećenog u nekom uspravnom položaju.
Takav iskaz vještaka snažno dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza Nemanja Grčića i Aleksandra Maksimovića, koji su tvrdili da je Petreković ubijen dok je ležao na trbuhu vezanih ruku i nogu iza leđa, odnosno bočno.
-Izvadio je pištolj iz pojasa i s dva metka usmrtio Petrekovića koji je ležao na trbuhu, a ruke su mu bile vezane iza leđa, dok je Jaroš stajao malo dalje, svjedočio je Grčić, dok je Maksimović na sudu rekao da mu se čini da je žrtva ležala bočno, što je različito čak i od onog što su rekli u istrazi!?
Među dokaznim prijedlozima odbijenim u prosincu bilo je i saslušavanje Vladimira H., vlasnika vikend kuće koju je kupio Jaroš, koji je time htio dokazati da nije bio u lošoj financijskoj situaciji, odnosno da motiv ubojstva ne može biti koristoljublje, kao što je tvrdio i u svojoj obrani. -Jedino iz iskaza Grčića i Maksimovića proizlazi da bi koristoljublje bilo moj motiv za ubojstvo Petrekovića, kojemu bi dugovao novac. Iz zahtjeva ŽDO za provođenje dokaznih radnji od 24. srpnja 2018., međutim, proizlazi da je Petreković bio dužan meni, i to 6.000 eura. Osim toga, moje firme nisu bile u nikakvim financijskim problemima, a u skladištu je bilo puno robe koja je procijenjena od strane porezne uprave na 6.000.000 kuna, a u drugom sudskom predmetu me se tereti da sam iz svoje firme izvukao oko 4.000.000 kuna. Imao sam i pretplatu poreza u iznosu od 102.500 kuna. Kupio sam pola kuće u Mariboru, a novac mi je dugovao i Maksimović, tako da nisam imao nikakav razlog da iz koristoljublja ubijem Petrekovića, ukazivao je Jaroš.
Ne znaju mjesto ranjavanja
Međutim, točan položaj žrtve i ubojice nije bio bitan za Županijski sud u Varaždinu, kao ni za Visoki kazneni sud, budući da o tome nema ni riječi u presudama, iako je okrivljeni na to ukazivao tijekom obrane, odnosno žalbe.
-Tijekom međusobnog verbalnog i fizičkog sukoba oko duga Jaroša prema Petrekoviću, optuženi je snažno odgurnuo od sebe žrtvu te iz pištolja ispalio jedan hitac u njegovu desnu potkoljenicu… Od ranjenog i potpuno onesposobljenog Petrekovića, kojemu su ruke i noge vezali Grčić i Maksimović, višekratno je tražio da mu kaže gdje drži novac i droga... Petreković odgovarao da ništa od navedenoga nema, nakon čega je opt. Jaroš iz neposredne blizfjaukine ispalio dva hica u glavu Petrekovića s ciljem da se trajno oslobodi svog novčanog duga prema njemu, stoji u ukinutoj presudi.
Razlike između izjava svjedoka o položaju žrtve i mišljenja vještaka možda ne bi bila ni bitna kad bi bilo drugih dokaza o krivnji Jaroša. Međutim, takvih nedvojbenih dokaza nema, ali zato ima još razilaženja, i to ne smao između izjava svjedoka i okrivljenog, već i činjenica. Primjerice, temeljen nalaza struke, Petreković je nedvojbeno ranjen samo u desnu potkoljenicu i to jasno stoji u presudi, dok je Grčić ustvrdio da je ranjen u gornji dio desne noge, a Maksimović je rekao tek da je ranjen u nogu!?
Naravnano, moguće je da zbog šoka i proteka vremena svjedočanstva o mjestu ranjavanja nisu detaljna ili čak kriva, ali onda to stavlja pod pitanje njihove iskaze o drugim bitnim stvarima. Jedno od njih nesumnjivo je kada je točno ubijen Petreković, odnosno koliko je vremena prošlo između hica u nogu i hitaca u glavu.
Ubijen odmah ili ipak kasnije
I nakon godina suđenja, naime, krajnje je nejasno i koliko je prošlo vremena između hica u nogu i glavu, kao i je li se i što se točno u međuvremenu događalo. Naime, Grčić tvrdi da je nakon ranjavanja Jaroš izašao s Maksimovićem ispred ulaza u skladište te su pričali, a onda se Maksimović vratio u skladište, dok je Jaroš “nekamo otišao i nije ga bilo neko vrijeme”.
-Za to vrijeme s Maksimovićem pričam na koji način bi mogli pomoći Petrekoviću i kako bi ga mogli spasiti... Ubrzo nakon toga Jaroš se vratio. Maksimović je otišao do njega te su opet njih dvojica nešto razgovarali kod ulaza u skladište.. Maksimović je rekao Jarošu da bi trebalo Petrekovića odvesti na hitnu...Jaroš je odgovorio Maksimoviću da od toga neće biti ništa jer da će ga u tom slučaju Petreković prijaviti policiji… Došli su do mene i Petrekovića unutra u skladište, Jaroš je govorio da će imati problem s Petrekovićem i da ga mora ubiti te je opet izvadio pištolj iz pojasa i sa dva metka je usmrtio Petrekovića, ustvrdio je na sudu Grčić.
Dakle, Grčić govori da je prošlo određeno vrijeme između ranjavanja i ubojstva, kao i da je tijekom tog razdoblja Jaroš napuštao skladište. U svjedočenju Maksimovića, međutim, nema ni riječ o tome da bi Jaroš napustio skladište!? Potonjem se iskazu priklonio i sud, što se vidi u ukinutoj presudi u kojoj se ne spominje napuštanje skladišta ni (veći) vremenski razmak između ranjavanja i ubojstva, što je sukladno optužnici u kojoj stoji da se ubojstvo dogodilo odmah nakon dolaska u skladište, odnosno prije nego što je Jaroš prvi put izašao iz skladišta.
Međutim, kako pokazuje snimka kamere nasuprot skladišta, Jaroš je bio vani na cesti već nakon par minuta od dolaska u firmu te je telefonirao između 17.28. i 17.38 sati. A tijekom zadnjeg ročišta čulo se da je vremenski razmak između ranjavanja i ubojstva bio 10-15 minuta, ali to nije ušlo u zapisnik, iako je to tražio okrivljeni.
Dvojbe oko toga što se zapravo događalo u skladištu, koje su se javile u javnosti nazočnoj suđenje, vjerojatno bi se otklonile (djelomičnom) rekonstrukcijom ubojstva, koju je obrana predlagala na mjestu zločina, a zatim i u sudnici. Sud je to, međutim, odbio, navodeći da rekonstrukcije ne bi utvrdile nikakve nove ni odlučne činjenice pa bi se radilo o odugovlačenju postupka koji traje već skoro pet godina.
Posebno valja izdvojiti da je sud odbio prijedlog obrane Jaroša za uvid u spis predmeta vođenog protiv Dražena c.i Davora P., koji su procesuirani i osuđeni za kazneno djelo posjedovanja oružja u vozilu koje bi bilo od Petrekovića. Za to se navelo osebujno objašnjenje: obrana u samom prijedlogu navodi da Petreković nikad nije bio procesuiran niti radi toga, ni drugog oružja. Iako je točno da se Petrekoviću nije nikada sudilo za šverc oružja, a kamoli da bi za to bio osuđen – štoviše, javnosti nije poznato da bi mu se ikada za bilo što sudilo pa ni zbog droge – u postupku u kojem su osuđeni šverceri oružja utvrđeno je da su vozilo nabavili od osobe povezene s njime.
Dvojbe postoje, a skoro svi dokazni prijedlozi odbijeni
Radi odugovlačenja, sud je odbio i niz drugih dokaznih prijedloga obrane, odnosno okrivljenika. Primjerice, saslušanje svjedoka koji bi u Švicarskoj i Srbiji čuli su od više ljudi da se Grčić hvalio kako je počinio ubojstvo u Varaždinu, a da je nevini čovjek zbog toga u zatvoru. Odbijen je i dokazni prijedlog da se ponovo ispitaju svjedoci Bonnie B. i Grčić, kojima bi se predočili provedeni dokazi koji bi odudarali od njihovih navoda.
Odbijen je i dokazni prijedlog Jaroša da se, uz veći broj preslušanih snimaka nastalih nadzorom, čije preslušavanje je predložio Jaroš na okolnost manipulacije snimkama od strane policije i državnog odvjetništva, preslušaju i druge snimke na istu okolnost, smatrajući da bi se time samo nepotrebno odugovlačio postupak jer je vještak utvrdio da predmetne snimke nisu modificirane, iako nema snimki od 26. svibnja do 21. listopada 2018. u jednom od dva tajna snimanja.
Navodeći ta to ne bi koristilo za utvrđivanje točne mikrolokacije, kao dokaz nije prihvaćen ni prijedlog u vezi snimke ekrane telefona, koji bi pokazivao gdje je bio Jaroš: je li odmah ušao u skladište i tamo se zadržao, kako tvrdi svjedok, ili je bio u kancelariji te vani razgovarao.
Na ročištu zakazanom za kraj siječnja, međutim, pregledat će se tako tek snimke nadzorne kamere koje bi trebale rasvijetliti barem neke dvojbe koje postoje.
