Stolarija Milak iz Novog Marofa, točnije iz Možđenca, dobitnik je brončane plakete i diplome Mobil Optimum na ovogodišnjem međunarodnom sajmu namještaja, unutarnjeg uređenja i prateće industrije Ambienta, održanom sredinom listopada u Zagrebu.
Nagradu koja se dodjeljuje proizvodima garantirane kvalitete primili su za set stolića i ogledala u obliku djeteline Quatrefoil, zagrebačke dizajnerice Ade Kezić, no nije im prvi put da su osvojili nagradu na Ambienti.
Srebrni Mobil Optimum dobili su 2014. godine za stol “eNeN” s neuobičajeno postavljenim nogama, inspiriranim slovom N.
Obiteljski obrt
Vlasnik Stolarije Milak je Mario Milak, koji je ujedno predsjednik Obrtničke komore Varaždinske županije, a obrt, koji bez prestanka posluje od 1984. godine, preuzeo je od svog oca Stjepana.
- U početku sam radio kod drugih stolara, a zatim sam počeo “od nule”, u maloj radionici. Moram reći da je bilo čak bolje nego danas, radili smo i supruga i ja, i mogli smo zaraditi dovoljno za školovanje djece i sve potrebno. Kasnije smo zaposlili i šegrta, a počeli su raditi i sinovi Mario, Berislav i Tomislav. Ako čovjek hoće opstati, mora pošteno i kvalitetno raditi, napraviti posao kako kupac zahtijeva, jer, kako se kaže, “posao nosi posao” - kaže nam Stjepan koji je i trojicu sinova “zarazio” stolarskim zanatom.
U svojoj radionici izrađuju kuhinjski namještaj, dječje, dnevne i spavaće sobe, prozore, vrata, stepeništa, sjenice i zimske vrtove, zidne i ugradbene ormare, ali i opremu za poslovne, turističke i sakralne objekte.
- Imamo dopuštenje ministarstva za rad na spomenicima kulturne i sakralne baštine pa smo radili i na crkvi sv. Jere na Visu, surađujemo s Gradskim muzejom Varaždin, franjevcima u Varaždinu, izradili smo i klupu Gusjenica ispred Turističke zajednice grada Varaždina - napominje Mario Milak i dodaje kako dizajn njihovih proizvoda ovisi o naručiteljima.
- Ponekad imaju vlastitu ideju, ponekad slušaju naše prijedloge ili radimo po zamislima arhitekata i dizajnera koji su im izradili nacrte i projekte. No sve radimo po narudžbi, nemamo zalihe - kaže Milak i ističe važnost praćenja trendova.
- Moramo biti ukorak sa svime i ljudima ponuditi ono što se trenutno traži na tržištu. Sve što velike tvornice nude, možemo ponuditi i mi i to po puno nižim cijenama, a mogu reći i da su stolarski obrti kvalitetniji - smatra Milak i dodaje da to sve više prepoznaju i kupci, koji su se tijekom ekonomske krize okrenuli jeftinijim, serijskim proizvodima.
Nema stručne radne snage
- Polako su se počeli vraćati i kupuju kvalitetni namještaj po mjeri. Jeftiniji namještaj nije dovoljno kvalitetan, za tri-četiri godine morate ponovno kupovati i na kraju ispadne skuplje – napominje Milak.
Problema nemaju ni s nabavom sirovine - drvo im dolazi iz obližnjih pilana koje imaju svoje sušare.
- Drva uvijek ima, doduše ne tako kvalitetnog kao nekada, jer najkvalitetnije drvo se uglavnom odmah izvozi, no to je neka druga politička priča koju bi drugačije trebalo posložiti - kaže Milak i dodaje da problem predstavlja i nelojalna konkurencija, odnosno stolarske radionice koje rade “na crno” nakon što su ih vlasnici službeno zatvorili.
Ipak, ovaj obiteljski obrt uspijeva i pokraj velikih proizvođača te uvoznih proizvoda.
- Opstali smo za vrijeme najveće krize te smo uspjeli i polako rasti i posložiti poslovanje. Zapravo nam najveći problem sada predstavlja nedostatak radne snage. Radnici nam odlaze u Njemačku, a pokušavamo održati posao na razini koju smo imali s devetero zaposlenih. Sada nas je četvero i to je ubitačno, u radioni pomaže i tata koji je u mirovini - govori Milak, a posebice upozorava na nedostatak stručne radne snage i činjenicu da mnogi ne žele raditi u ovoj struci, čak ni nezaposleni koji im dolaze s “burze”.
- Tržište je dovoljno veliko i posla ima za sve nas, samo nema tko raditi. Surađujemo i s drugim stolarskim obrtima, posla ima za sve, jedni drugima pomažemo, jer samo tako možemo ostati i preživjeti - ukazuje Milak i kao rješenje problema nedostatka radne snage navodi uvođenje dualnog sustava obrazovanja, kojim bi učenici već tijekom školovanja stekli znanja i vještine potrebne za uključivanje na tržište rada, što uključuje učenje i rad u stvarnom radnom okruženju, za što bi od poslodavaca primali i adekvatnu naknadu.
- Usto, učenicima koji se školuju za obrtnička zanimanja treba omogućiti daljnje obrazovanje, a ne da im se po završetku trećeg razreda onemogući nastavak školovanja - ističe Milak.
Iako zadovoljni činjenicom da posla ima i da se kupci okreću kvalitetnim proizvodima, otac i sin Milak dodaju kako dodatan teret obrtnicima predstavljaju nepotrebna papirologija te porezi i nameti koje im je država nametnula.
- Problem je što su nas male obrtnike smjestili u isti rang s velikim firmama. Smiješno je da isti propisi i pravila vrijede za obrtnike i za multinacionalne kompanije - zaključio je M. Milak.
