Vinarija Šafran među najvećim je vinarijama u Varaždinskoj županiji, a njihovi se vinogradi prostiru na dvadesetak hektara bregovitih padina humskog i brezničkog vinogorja. Prema podacima otprije nekoliko godina, vinarija je zasadila čak 90 000 trsova, a opremljena je najsuvremenijom opremom za preradu grožđa, fermentaciju, sazrijevanje i čuvanje vina.
Međutim, kako doznajemo, vinarija Šafran je ove godine drastično smanjila obradu vinograda i proizvodnju vina, a po kuloarima se priča kako su razlog narušeni obiteljski odnosi. Naime, suvlasnik vinarije bio je Josip Tržec, inače zet Stjepana Šafrana, a sam Tržec potvrdio nam je kako već otprilike pola godine ne radi u vinariji te kako je prodao svoju gospodarsku cjelinu. Ipak, on poriče da je došlo do bilo kakvih narušenih odnosa već ističe kako se povukao prvenstveno radi godina i skorašnjeg odlaska u mirovinu dok priče o narušenim obiteljskim odnosima naziva “bedastoćama”.
Po prvi puta, svoju stranu priče ispričao nam Stjepan Šafran, a intervju donosimo u nastavku.
Sve vinogradare ove su godine snašli najprije mraz, pa visoke temperature, a posljedično i preuranjene berbe. Kakva je situacija kod vas i hoće li sve to utjecati na ovogodišnji urod?
Ovogodišnji urod će biti vrlo loš, a loša je bila i prošla godina. Unatrag desetak godina počeli smo osjećati fitoplazmu, bolest koja je jako prisutna u našem kraju. Sve to utječe na rodnost vinograda, nešto smo uspjeli spasiti, ali smo prije dvije godine 34 000 trsa morali izvaditi van, sve to pred komisijom. Ništa nije smjelo ostati u zemlji jer ta bolest napada korijen u dubini.
Dugo vremena vinariju ste vodili s vašim zetom, Josipom Tržecom koji se nedavno povukao. Zašto je do toga došlo?
Došlo je do nekih obiteljskih stvari, ne bih to komentirao niti polemizirao o tome.
Priča se da je došlo do svađe, odnosno narušavanja obiteljskih odnosa...
To je naša obiteljska stvar. Moja obitelj je već u 18. stoljeću spomenuta kao vlasnik šume, polja, livada, oranica i vinograda. Ja sam pokojnom djedu obećao da ću sačuvati njegovo imanje i da ga nikad neću prodavati nego ga obogatiti.
Imali ste zasađenih 90 000 trsova. Koliko ove godine obrađujete trsova s obzirom na novonastale situacije?
Obrađujemo sve drugo osim tih 34 000 koliko smo morali izvaditi, međutim neki trsovi nisu do kraja obrađeni jer i tu imamo problema. Prvo, fitoplazma se pojavila i morali smo po preporuci vrlo često prskati vinograd da bi spasili trse. To iziskuje puno angažmana, troškova i radnu snagu. Međutim, kako je unatrag dvije godine došlo do obiteljskih nesuglasica i nedostatka radne snage, jedan dio smo uspjeli obrezati. Uz sve to, unatrag nekog vremena sam uspio preboljeti nekoliko vrlo ozbiljnih bolesti.
Kada podvučemo crtu, koliko litara vina očekujete ove godine?
Vrlo malo. Možda 6000 ili 7000 litara vina.
Možemo li reči da je ovakav mali urod posljedica nedostatka radnika i obiteljskih odnosa?
Da, sve skupa. Plus toga, tu je jedna nesigurnost hoće li se pojaviti fitoplazma. Ako se pojavi, onda samo u gabuli. Ima nekoliko pojasa koji su obuhvaćeni, ali sada je zadovoljavajuće stanje.
Solarne ćelije umjesto vinograda?
Je li točno da će u jednom dijelu gdje su zasađeni vinogradi mogle niknuti solarne ćelije. Ima li istine u tome?
Gledajte, ovo nije preko noći došlo niti smije otići. Investicije su bile ogromne, to je bila šikara i ja sam uložio velika sredstva da bih objedinio parcele i pripremio teren za sadnju vinograda. Pozicija je idealna, jedan amfiteatar. Ja uvijek razmišljam unaprijed, ali ne možemo to kroz noć napraviti. Kada smo počeli vaditi trsove, tražio sam alternativu. Savjetovao sam se, a ako je teren nepodoban za poljoprivredu, onda je idealan teren za solarne ćelije. Međutim, treba se ispitati teren, mogućnost priključka, komplicirani su priključci na dalekovode, to su velike investicije. To nije kao da kupiš auto. Te dane kad smo vadili trsove, ja sam se osjećao kao mi ruke režu. To je tradicija i lijepo nam je krenulo i puno godina rada je uloženo u sve to i teško je kada nešto nestane. To nije moj hir niti veselje.
Koja je budućnost vinarije Šafran?
Ako će vinogradi ozdraviti, ja ne vidim problem. Dapače, ja sam započeo taj projekt, još uvijek se osjećam sposobnim i idemo dalje. Zimi je rezidba, pobrinut ću se ranije za rezače jer ja imam oko 300 zaposlenih u Metal Productu. Međutim, ne možeš ti njega sa stroja staviti da on reže. Imam i strane radnike, ali niti oni mi ne mogu rezati vinograd. Kad sam ove godine tražio rezače, nema ih. To nije da se društvo nađe pa da usput režemo. To je posao koji traje mjesec dana.
Tko bi po vama trebao preuzeti vinariju?
Ja. Ja sam je stvorio i ja ću se brinuti o njoj dok god mogu hodati. Imam ekipu, ali kad propustite jednu fazu u proizvodnji, ne možete to više nadoknaditi.
“Prošlo je nevrijeme”
Jako vam je stalo do održavanja tradicije i vinograda. Kako se sada osjećate nakon svega?
Osjećam se dobro. Idemo dalje. Prošli smo nevrijeme, prošao je tsunami preko mene, ali glavu gore i idemo dalje. Ja u poslu nikada nisam odustao, a neću ni sada. Ja sam počeo, ja sam još uvijek tu i sve što je stvoreno, stvoreno je kroz 57 godina moga rada. Ja nemam ni čamac, niti vile na moru i nije mi žao. Ja znam da je to možda glupo, ali ja 20 godina nisam bio na moru.
Prije pet godina, 2019., proglašeni ste Europskim poduzetnikom godine u velikom finalu European Business Awards što je bila još jedna kruna vaše karijere...
Ja sam rekao tajnici da imamo pametnijeg posla i da to ne trebamo ispunjavati. Međutim, savjetovala mi je da bi trebalo odgovoriti. Jednog dana dobili smo obavijest da sam pobijedio sve kandidate u Hrvatskoj i da sam u najužem izboru i tada smo otputovali u Poljsku. Na kraju večere, najedanput se pojavila moja fotografija kao ukupnog pobjednika. Nažalost, sve je to bilo jako slabo popraćeno od naših novinara.
Postoji li nešto što biste željeli poručiti za kraj, a da vas nisam pitala?
Ja sam svojoj obitelji rekao da imam troje djece i dvije obitelji. Prvo dijete je radionica, najstarije dijete. Ona je danas narasla, imamo oko 300 zaposlenih i nažalost ne poznajem više svakoga. Ipak, smatram da je to moja obitelj. Djeca su mi obitelj po krvi, a moje firme su mi obitelj po osjećaju.
