-Proučio sam vještačenje i službenu dopunu vještačenja Geotehničkog fakulteta, koju je USKOK objavio uz osnovni nalaz. Vještačenje je nepovoljno jer potvrđuje prisutnost otpada, lokalno narušavanje okoliša, mogućnost procjeđivanja i potrebu sanacije. Međutim, ne potvrđuje medijsku sliku da su podzemne vode masovno i nepovratno uništene, odnosno iz dopune se vidi da se znatno dramatičniji izvještava i ide dalje od onoga što piše u zaključcima vještaka, navodi Josip Šincek, vlasnik tvrtke Tipos resurs, koja je prije propasti poslovala na lokaciju Bilajska 50 u Gospiću.
Zajedno sa suprugom, kao i više povezanih osoba, već je godinu i pola pod istragom sumnji u uvoz, nezakonito zakopavanje i skladištenje velikih količina otpada u Gospiću. Iako istraga još nije okončana, USKOK je objavio rezultatima provedenog vještačenja i njegove dopune za lokaciju Bilajska s obzirom na velik interes javnosti, kako se navodi u priopćenju.
https://uskok.hr/hr/priopcenja/priopcenje-uskok-s-obzirom-na-velik-interes-javnosti-u-vezi-s-rezultatima-provedenog
Od cjelokupnog vještačenja, koje ima više od tristotine stranice, Šincek se zasada prije svega osvrće na nalaz koji se tiče podzemnih voda. Osim što dio pronađenog onečišćenja, posebno bakterije, nije povezan s otpadom, kako naglašava, nema dokazanog opsežnog ili akutnog zagađenja podzemnih voda jer većina parametara ne prekoračuje granice, nije dokazano ni onečišćenje podzemnih voda u širokom smislu, dok je utjecaj opisan kao lokalni i ograničeni te je sanacijom moguć postupni oporavak
-Najvažnije je da podzemne vode nisu opisane kao opsežno ili akutno zagađene. Vještaci izričito navode da većina analiziranih pokazatelja podzemnih voda ne prelazi propisane regulatorne vrijednosti, zatim da metali, BTEX, PCB, klorirana otapala i drugi organski spojevi nisu pokazali prekoračenja, kao i da nije utvrđeno opsežno ili akutno onečišćenje podzemnih voda većeg prostornog obuhvata te je razina opasnosti za podzemne vode procijenjena je kao umjerena do povećana, a ne kao katastrofalna ili nepovratna. To je veoma važno jer naslov nekih članka ostavlja dojam da se opasni otpad već širi podzemnim vodama na veliko područje. vještačenje govori o lokalnom utjecaju i mogućnosti migracije, ne o dokazanom širokom širenju, ukazuje Šincek.
No, priznaje da je nešto ipak nađeno u vodi.
-U dopuni vještačenja je kao relevantno prekoračenje navedena vrijednost ukupnih PFAS spojeva u jednom piezometru, B-1, nizvodno od lokacije. Ostali analizirani pokazatelji nisu prekoračili granične vrijednosti. Vještaci zaključuju da postoji lokalni utjecaj nepropisno odloženog otpada na podzemne vode, ali također navode da se utjecaj može postupno smanjivati nakon uklanjanja izvora, sanacije i prirodnog obnavljanja vodonosnika. To nije isto što i tvrdnja da je podzemni vodonosnik nepovratno uništen, upozorava.
Posebno ukazuje na navod vještaka na stranici 27.
-Doslovni smisao zaključka jest da ilegalno odloženi otpad trenutno ne uzrokuje dokazivo onečišćenje podzemnih voda, ali predstavlja potencijalni izvor lokalnog i ograničenog utjecaja. Dakle, na temelju tada provedenih mjerenja nisu dokazali aktualno opće onečišćenje podzemnih voda. Govore o mogućem budućem ili povremenom lokalnom utjecaju kroz plitke pukotinske sustave. To je jedna od najvažnijih razlika između stvarnog nalaza i medijskog naslova, naglašava.
Kako dodaje, antimon u otpadu nije automatski dokaz opasnog otpada
-U testovima procjeđivanja antimon je u pojedinim uzorcima prelazio granicu za neopasni otpad, ali je bio ispod graničnih vrijednosti za opasni otpad. Vještaci iz toga izvode zaključak da postoji mogućnost ispiranja antimona u okoliš tijekom dugotrajnog kontakta s vodom. Drugim riječima, povišeni antimon u eluatu ne znači sam po sebi da je cjelokupna masa automatski razvrstana kao opasni otpad. Potrebno je gledati klasifikaciju svakog uzorka, ključni broj otpada, svojstva opasnosti i reprezentativnost uzorkovanja, napominje.
Kako naglašava, metali u podzemnim vodama uglavnom nisu problematični.
-Dopuna navodi da su koncentracije antimona i ostalih analiziranih metala u podzemnoj vodi bile ispod granica detekcije ili vrlo niske, bez prekoračenja relevantnih vrijednosti. Kod cinka i barija zabilježene su neke razlike između mjernih točaka, ali bez dosljednog prostornog obrasca koji bi nedvojbeno dokazivao da otpad predstavlja izvor tih elemenata. Vještaci dopuštaju mogućnost da su razlike posljedica prirodne geologije i lokalnih geokemijskih uvjeta, ukazuje.
Bakterije u vodi, smatra, nisu povezane s odloženim otpadom.
-U vodi su pronađeni E. coli, Clostridium perfringens i u jednom uzorku Salmonella. Međutim, vještaci navode da to upućuje na fekalno ili organsko mikrobiološko onečišćenje vodonosnika, a ne na djelovanje predmetnog otpada, jer te bakterije nisu pronađene u analiziranom otpadu. To znači da se mikrobiološka nesukladnost vode ne može bez dodatnog dokaza pripisati vašoj lokaciji ili predmetnom otpadu, objašnjava.
Kako dodaje, geologija lokacije ograničava širenje onečišćenja.
-U dopuni se navodi da je dublja karbonatna stijenska masa uglavnom slabo propusna i predstavlja prirodnu barijeru daljnjoj vertikalnoj migraciji onečišćivala. Potencijalni putovi kretanja postoje lokalno kroz plitke pukotinske zone, osobito gdje je sloj gline tanak. Dakle, nije utvrđeno slobodno nekontrolirano širenje na veliko područje, nego mogućnost lokalnog procjeđivanja određenim pukotinskim putevima, napominje Šincek.
Ukazuje i na slabosti vještačenja koje se vide iz dopune.
- Novi zaključci o kemiji vode temelje se na jednom dodatnom ciklusu uzorkovanja, a sami vještaci priznaju da zbog toga nije moguće donositi konačne zaključke o dugoročnim trendovima ili sezonskoj dinamici. Nadalje, broj piezometara i njihov položaj ne mogu obuhvatiti svaki mogući pukotinski smjer kretanja vode. Vještaci čak navode mogućnost da se onečišćenje kreće mimo osi postojećih piezometara, što istodobno znači da se iz postojećeg uzorkovanja ne može precizno definirati prostorni opseg ni izvor svakog pokazatelja. Isto tako za cink i barij nije utvrđena jasna uzročno-posljedična povezanost s otpadom, dok mikrobiološko onečišćenje podzemnih voda nije povezano s predmetnim otpadom. Na kraju, vještaci govore o „ilegalno odloženom otpadu“, što je pravna kvalifikacija koja ne bi smjela unaprijed zamijeniti dokazivanje podrijetla, posjednika, vremena odlaganja i odgovornosti konkretne osobe, tvrdi Šincek.
Ključno smatra to da nisu dovoljno isključeni drugi mogući izvori onečišćenja.
-Posebno je važno ispitati činjenicu da se u neposrednoj okolini industrijskog kompleksa Bilajska 50 nalaze i druge lokacije na kojima se godinama skladišti, obrađuje ili odlaže komunalni i drugi otpad. Ako se gradsko odlagalište ili druga lokacija gospodarenja otpadom doista nalazi približno 200 metara od Tiposova agregata, vještačenje je moralo detaljno analizirati i taj mogući izvor onečišćenja. Bez zasebnog uzorkovanja tla, površinskih i podzemnih voda između obje lokacije, utvrđivanja smjera toka podzemnih voda te usporedbe kemijskog „otiska” otpada s pronađenim PFAS-ovima, metalima i mikrobiološkim pokazateljima, nije moguće pouzdano tvrditi da sva utvrđena odstupanja potječu upravo od materijala na lokaciji Bilajska 50 , smatra.
Ovo je posebno važno, kako ukazuje, zato što su u podzemnim vodama pronađene fekalne bakterije, za koje su sami vještaci zaključili da nisu povezane s analiziranim plastičnim otpadom, a takav nalaz već potvrđuje postojanje najmanje još jednog vanjskog izvora onečišćenja na tom području.
-Trebalo je utvrditi koja se sve odlagališta, pogoni, kanalizacijski ispusti i poljoprivredne površine nalaze uzvodno i u neposrednoj blizini, koje vrste otpada su se na njima odlagale i tijekom kojeg razdoblja, imaju li sve lokacije važeće dozvole i jesu li poslovale u skladu s njihovim uvjetima, jesu li provođeni redoviti monitoring tla, procjednih i podzemnih voda te odgovara li kemijski sastav onečišćenja otpadu s lokacije Bilajska 50 ili nekom drugom izvoru. Ako ti izvori nisu ispitani i stručno isključeni, tada je zaključak o uzročnoj vezi između svakog pronađenog onečišćivala i Tiposova materijala nepotpun. Sama prostorna blizina ili prisutnost otpada nije dovoljna za nedvojbenu atribuciju izvora. Uzorci bi morali biti uzeti uzvodno, između mogućih izvora i nizvodno od svake pojedine lokacije. Tek se takvim pristupom može stručno odrediti odakle pojedina tvar zaista dolazi. Bez toga postoji ozbiljna mogućnost da je dio onečišćenja, uključujući mikrobiološko onečišćenje, pripisan lokaciji Bilajska 50 bez potpunog razmatranja svih drugih izvora u neposrednoj okolini, objašnjava.
