Najnovijom publikacijom “Moja energija, moja sloboda” ekološki aktivist Vjeran Piršić prenosi iskustva u ostvarenju energetske neovisnosti svoje kuće, ali pokušava i “dekontaminirati prostor od zastarjelih i netočnih informacijama vezano uz solare”. Ovih je dana publikaciju, koju je izdala njemačka Zaklada Friedrich Ebert, predstavio kroz javna predavanja i diskusije u gradovima na sjeverozapadu Hrvatske, pa je tako gostovao i u varaždinskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović”. U razgovoru nam je odmah otkrio kako mu se, izbijanjem rata u Ukrajini, telefon gotovo užario od silnih poziva ljudi.
- Ovo sad je ludilo. Ljudi shvaćaju da će biti problema. Ali zašto bismo ovisili o ruskom plinu, arapskoj nafti i struji koju uvozimo iz BiH i Srbije? Imamo dovoljno obnovljivih izvora da bismo bili energetski nezavisni - ističe Piršić, predsjednik udruge Eko-Kvarner i jedan od pokretača energetske zadruge Krk. Opisuje kako je na vlastitom krovu izgradio malu fotonaponsku elektranu, zatim kako je odabrao optimalnu bateriju za skladištenje energije te kako je nabavio dizalicu topline i punjač za elektrovozilo.
- Ljudi su kontaminirani zastarjelim informacijama o problemima vezano za solare. Prva je informacija da je za solare na kućama potrebno ishodovati 66 papira. To više nije tako. Nakon deset godina teške borbe danas su potrebna samo tri dokumenta - vlasnički list, akt o legalizaciji građevine i ugovor s opskrbljivačem električne energije. Druga dezinformacija je da solarima nakon pet godina pada kapacitet. Nakon predavanja idem u Solvis koji, primjerice, daje preko 20 godina garancije. Sljedeće su nove tehnologije poput baterija na bazi slane vode, u njima nema litija. I kada povežemo fotonaponske panele, dizalicu topline, bateriju i punjač za elektrovozila, i kada sustav isplatite nakon pet godina, vi se besplatno grijete, hladite, vozite i imate struju po kući besplatno - navodi Piršić koji predstavlja primjer ulaganja u malu fotonaponsku elektranu na krovu obiteljske kuće u iznosu od 50.000 kuna. Uz poticaje Fonda za energetsku učinkovitost, koji daje minimalno 40 posto uloženih sredstava, investicija se može isplatiti za tri do šest godina, a bez poticaja povrat je za pet do deset godina.
- Poticaja će biti sve više jer je Europa rezervirala oko 37 posto proračuna za zelenu tranziciju. U prosincu je došao novi Zakon o tržištu električne energije prema kojemu više niste državni neprijatelj jer upravo EU traži od vas da idete u ovo. Bruxelles od nas traži zeleni plan i tranziciju koja znači dekarbonizaciju, digitalizaciju, demokratizaciju i decentralizaciju. Sad možemo konzumirati i bolji model, a to su energetske zajednice, čime se zaobilaze velike kompanije. To je proces energetske demokratizacije koji je već raširen na sjeveru Europe, ponajviše u Danskoj, Njemačkoj, Norveškoj i Nizozemskoj. U energetskoj zajednici više malih proizvođača razmjenjuje viškove energije pod istim uvjetima. Na taj se način zaobilazi plaćanje PDV-a, mrežarina i parafiskalnih davanja. Dosad je to bilo zakonski dosta teško, sada će biti puno lakše. I stanari jedne zgrade, ako se svi slože, mogu napraviti takvu energetsku zajednicu - pojašnjava Piršić koji je pokrenuo osnivanje energetske zajednice na Krku.
