Veselin Đuho jedan je od najtrofejnijih hrvatskih vaterpolista koji nikada nije nastupio za hrvatsku reprezentaciju, ali je s reprezentacijom bivše države osvojio čak dvije olimpijske zlatne medalje, jednu 1984. godine u Los Angelesu i jednu 1988. godine u Seolu. Osvojio je i još zlatno odličje na Svjetskom prvenstvu 1986. godine u Madridu te zlatnu medalju na Svjetskom kupu 1987. godine, kao i dvije srebrne medalje na Europskom prvenstvu 1985. godine u Sofiji i 1987. godine u Strasbourgu. Đuho je proveo nekoliko dana u Varaždinu, na Gradskim bazenima, kao jedan od mentora na nacionalnom kampu za U-12 generaciju i s nama je podijelio iskustva u svojoj bogatoj karijeri.
- Ja sam lijevi vanjski igrač, šuter i napadač. Zabio sam puno golova u karijeri iz kontranapada. Imao sam vrlo precizan šut, iako nisam imao nekakvu snagu u šutu. Imao sam vrlo precizan šut iz zgloba sa zadrškom, što su golmani teško branili. imao sam dobar osjećaj i promjenu smjera kod šuta. Kod mene je često više radila glava, nego što je bila potrebna snaga da zabijem golove - objasnio je Đuho.
Više pročitatajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
