Odustati od sna, bez obzira na sve prepreke, za Marijana Lonjaka i Ivana Štefičara bilo je nemoguće. Ultra-Trail du Mont-Blanc (UTMB), ultimativni izazov svakog ultra trkača, bio je san koji ih je odveo na utrku dugu 170 kilometara sa 10.000 metara uspona kroz Francusku, Italiju i Švicarsku.
Marijan Lonjak i Ivan Štefičar su nakon 44 sata i 28 minuta, uspješno završili jedan od najtežih ultra maratona današnjice i simbol ljudske izdržljivosti, koja za svakog ozbiljnog trkača ima kultni status.
Prolazeći kroz rijeke, glečere i surov alpski teren i tri zemlje, ova najnemilosrdnija europska utrka natjecatelje vodi na čak 10 planinskih vrhova. Sa startom i ciljem u Chamonixu, većina natjecatelja na stazi provede dvije noći, budući je vremenski limit za završiti utrku 46 sati i 30 minuta.
UTMB je utrka koja natjecateljima nudi jedan drugačiji izazov, osim uobičajene borbe s vremenom. Ovo je utrka u kojoj je natjecatelj sam protiv planine, koja je poznata kao jedna od najsmrtnijih planina na svijetu, čija težina je godinama inspiracija mnogim avanturistima.
Trčati u sjeni Mont Blanca, prolazeći kroz različite konfiguracije terena i visinske razlike, s nepredvidljivim vremenom koje ima raspon od kiše do visokih temperatura, izazov je veći od natjecanja sa drugim sudionicima utrke.
Za sudjelovanje u utrci Marijan Lonjak i Ivan Štefičar prošli su dugi put. Prve godine održavanja ove utrke, 2003.godine, sudjelovalo je 700 natjecatelja. Čak 5 500 kandidata prijavilo se za sudjelovanje ove godine, od čega je samo njih 2.300 iz 86 zemalja dobilo priliku sudjelovati u utrci.
Za uopće se kandidirati na utrku bilo je potrebno sakupiti 9 kvalifikacijskih bodova, od prošle godine 1 bod više. Marijan i Ivan su se čak dva puta prijavljivali, za utrke 2014. i 2015.godine, a kako nisu bili izvučeni morali su svake godine iznova obnavljati bodove (i zaraditi dodatne radi pooštrenja uvjeta). Za 2016.godinu dobili su direktni ulaz. Od 2.300 najboljih ultra trkača na svijetu, njih samo 43% uspješno je završilo utrku. Među njima i Marijan i Ivan.
Za opskrbu opremom, hranom i ostalim „potrepštinama“ kao i podršku tijekom utrke brinuli su se mladi bračni par Krunoslav Rukelj i Elena Avramenko, a Elena je ujedno zaslužna za sve fotografije s utrke.
