Kao i velika većina Hrvata, ovih dana smo bili zaljepljeni za ekrane svojih TV-a te smo s nestrpljenjem očekivali pobjedu hrvatske reprezentacije protiv reprezentacije Nigerije u prvom susretu Svjetskog prvenstva u nogometu koje se održava u Rusiji. Pobjeda je stigla te širom otvorila vrata za prolaz skupine, a jedan od vatrenih navijača koji je pratio veliku pobjedu izbornika Zlatka Dalića i hrvatske reprezentacije s tribina stadiona u Kalinjingradu je i legendarni varaždinski golman, Anđelko Jagečić, koji je podijelio svoje misli i dojmove s utakmice.
"Nikada u povijesti Svjetskih prvenstava, hrvatska reprezentacija nije imala takvu podršku navijača. Blizu 20 tisuća hrvata iz svih krajeva svijeta i velika većina Rusa činili su orkestar od blizu 30 tisuća grla. Kao da smo bili doma. Sve se poklopilo. Odličan teren super novog 350 milijuna eura vrijednog stadiona, koji je imao svoju premijeru, odlični vremenski uvjeti i nakon Francuske 1998. godine, prva pobjeda Hrvatske na otvorenju, a da će biti teško svima, potvrdili su Islanđani protiv Messija i Gaučosa.
Silna nervoza tresla je sve u rukovodstvu kao i nas goste. Vidio sam lica igrača obje momčadi. Kao od kamena. Nigerijci koji su bili u našem Mercury hotelu kao od stijene odvaljeni. Snažni, moćni i željni uspjeha pod vodstvom pravog trenera i najmlađa ekipa prvenstva. Takvi mogu pogriješiti, ali i pobjediti svakoga. Dogodilo se prvo. Srećom. Ali sreća prati hrabre, rekao je poslije tekme Dalić. Prvi puta zaigrao je sa četiri klasna napadača. Opteretio Modrića i Raketu u veznom, ali nikada nisam vidio tako superiornog Lovrena i požrtvonog Vidu, koji su sa dva presudna bloka spasili Šubu uz pouzdane Vrsaljka i Strinića.
Sa tri boda sada možemo biti i prvi, ali nogomet je rulet pa i s pet bodova se može ne proći dalje. Nadam se već iz Nižnjeg Novgoroda poslati dobre vijesti jer Islanđani su pokazali kako se treba igrati protiv Argentine. Ako mogu oni, mi možemo još bolje. Kalinjingradska enklava i nije prava Rusija, osim kao vojna komponenta. Osjeća se i vidi njemačka prošlost na svakom koraku posebno u arhitekturi, katedrali jedinoj u Rusiji gdje je i grob Immanuela Kanta.
Ljubazni domaćini istinski vole nas Hrvate. To se naprosto osjeća na svakom koraku. Sigurnosne mjere koje su bile prisutne, ali koje nikad nisam vidio. I to sve sa osmijehom i beskrajnom dozom strpljenja. Moje znanje ruskog nije trebalo jer mlada generacija Rusa govori engleski, a ovdašnje žene jedne su od najzgodnijih.
Ništa se ovdje ne prepušta slučaju. Od originalnih ulaznica, koje su ujedno i viza i putovnica, do spremnosti da na svaki vaš pogled reagiraju i nude pomoć. I bez ikakve napadnosti. Dva dana uoči tekme, naši su doletjeli iz svoje baze, a mi iz Zagreba. Dan uoči tekme, grad su preplavile kockice. Velika FAN zona za domaćine u centru grada je puna jer Rusi vole nogomet."
