U trenutku kada varaždinski mediji, a među njima i Varaždinske vijesti, prenose detalje USKOK-ove žalbe na prvostupanjsku presudu protiv gradonačelnika Ivana Čehoka te gradskog vijećnika i poduzetnika Davora Patafte vezano za slučaj varaždinskog aerodroma, na naslovnici Regionalnog tjednika pojavljuje se katastrofična priča o propasti varaždinskog aerodroma te njegovog izglednog zatvaranja, pa možda čak i nužnosti rušenja.
Prema pisanju tjednika, u vlasništvu Davora Patafte, može se iščitati da je za takvo stanje glavni krivac sadašnji zakupnik i operator varaždinskog aerodroma tvrtka Diamond Aviation Center (DAC). U tekstu se navodi da krovište aerodroma prokišnjava, po zidovima se širi vlaga i plijesan, aerodromu prijeti gubitak potrebnih dozvola za rad jer ne ispunjavanju potrebne uvjete kvalitete, a stručan kadar im odlazi. Sve je popraćeno fotografijama mokrih i pljesnjivih zidova te poplavljenih podova. S obzirom da se u tekstu spominje da je Grad Varaždin prije mjesec dana na aerodromu obavio kontrolu i nadzor, “logičan” je zaključak da su te fotografije snimljene upravo tijekom nedavne kontrole.
Unatoč tome što se spominje mogućnost rušenja pristanišne zgrade i zatvaranje aerodroma, s druge strane u tekstu je objavljeno da će Grad Varaždin u sljedećem razdoblju pokušati dobiti EU sredstva za uređenje i razvoj Aerodroma.
Zanimljivo je da se sličan scenarij, u koji je također bio uključen spomenuti lokalni tjednik, odigravao i tijekom 2007. godine, kad je aerodromom također upravljao DAC, ali je suradnja s Gradom Varaždinom naprasno prekinuta te je Pataftina tvrtka Winair postala novi partner Grada u upravljanju i razvoju aerodroma.
O iskazima svjedoka, koji govore o događanjima tih godina, može se detaljno pročitati u USKOK-ovoj žalbi na 4. točku prvostupanjske presude, koja je za Davora Pataftu, Narcisu Huljev i Ivana Čehoka djelomično osuđujuća, a djelomično oslobađajuća. Instruktor letenja i svjedok Damir Lesar navodi da se dolaskom Diamonda 2003. godine aerodrom počeo razvijati, sanirani su određeni infrastrukturni problemi, otvoren je kafić i restoran, a austrijski vlasnici Diamonda otkupili su okolno zemljište na kojem su planirali graditi tvornicu aviona i avio-dijelova, organizirali su školu letenja. No krajem 2007. godine Regionalni piše negativno o aerodromu “stvarajući mišljenje da Diamond ne ispunjava sve obveze”, svjedoči Lesar, a sličnu priču potvrđuje i još nekoliko svjedoka.
Nakon ulaska Winaira na aerodrom te svih pravnih peripetija oko njihova upravljanja i ulaganja u aerodrom, na kraju dolazi do stečaja nad gradskom tvrtkom Varaždin Airport te DAC 2015. ponovno preuzima aerodrom.
Potpuna montaža
Direktor DAC-a Rajko Rauš demantira nedavno objavljen tekst tvrdeći da su sadašnje infrastrukturne probleme zatekli ponovnim dolaskom na aerodrom te su rezultat lošeg održavanja i neinvestiranja prije njihova dolaska, ali pojašnjava da su mnogi problemi postojali i ranije. Za katastrofičnu priču objavljenu u jednom lokalnom mediju kaže da je “montaža i priprema terena tj. priča s nekom pozadinom”.
Prilikom preuzimanja aerodroma krajem 2015. i početkom 2016. godine napravljeno je nekoliko zapisnika u kojima, između ostalog, stoji da su prostorije pune prljavštine zbog neodržavanja, sanitarni čvor je devastiran, na stajanci su rupe koje treba sanirati, hangar propušta i ostalo...
- Zapisnici dokazuju kakvo je zatečeno stanje infrastrukture aerodroma. Znači, točno su opisali stanje, samo što su izostavili napisati da mi nismo krivi za to. U takvom smo stanju preuzeli infrastrukturu, a krivce treba tražiti u onima prije nas, koji su aerodrom imali u najmu i koristili ga. U zapisniku jasno piše da krovište propušta, da je sve puno vlage - kaže Rauš.
Danijel Borović, zadnji direktor gradske tvrtke Varaždin Airport, koja je otišla u stečaj, govori u tekstu RT-a da krov nije prokišnjavao i da je stanje pristanišne zgrade prilikom primopredaje stečajnoj upraviteljici bilo zadovoljavajuće, na što Rauš odgovara da je još u prvom razdoblju njihova najma (od 2003. do 2008. godine) utvrđeno da je krovište zbog nekvalitetne izvedbe gutanit pločama već počelo prokišnjavati.
- Zato smo se Zračnoj luci i nadležnom ministarstvu obraćali već tada tražeći suglasnost za izvođenje radova na sanaciji zgrade. Ti su radovi bili pompozno najavljeni poslije našeg izbacivanja s aerodroma, ali, nažalost, ništa od toga. Nije bilo nekih značajnijih investicija, a i tekuće održavanje je izostalo. Grad je tada trebao slati kontrole i stručnjake, a trebao je pratiti i “ulaganja” kojih nije bilo - odgovara Rauš. Također se čudi sadašnjim izjavama Borovića jer se razlikuju od onoga što je od njega čuo 2015. godine.
- Tada mi je, koliko se sjećam, ukazao na činjenicu da su bivši zakupnici prokišnjavanje krovišta riješili tako da su na tavan postavili nekoliko bačvi za skupljanje kišnice! To mogu potvrditi i ostali bivši djelatnici Varaždin Airporta. Osim vode i bačvi, prilikom preuzimanja, na tavanu je uslijed propuštanja krovišta bilo i snijega te raznog smeća, koje su, sudeći po količini, gomilali godinama. Prilikom čišćenja i uređenja zgrade, hangara i okoliša, uz nekoliko kamiona, napunjeno je i odvezeno gotovo desetak kontejnera otpada - govori Rauš u kakvom su stanju zatekli aerodrom krajem 2015. godine.
Kako je varaždinski aerodrom izgledao u razdoblja od 2003. do 2008. godine, dok je aerodromom upravljao DAC:
A ovako je izgledao krajem 2015. godine nakon izlaska bivšeg zakupnika tvrtke Winair koja potražuje silne milijune na ime ulaganja u aerodrom te nakon stečaja gradske tvrtke Varaždin Airport:
Izvukli fotografije iz arhive?
Uz tekst o katastrofalnom stanju aerodroma objavljeno je nekoliko fotografija koje, osim plijesni i vlage po zidovima, prikazuju i poplavljene podove sugerirajući potpisom na fotografiji “da podove dugo vremenena nitko nije brisao”.
Rauš potvrđuje da vlage i gljivica na pojedinim zidovima sada već vjerojatno ima i više nego u trenutku kad su preuzeli aerodrom, ali mu slike s vodom na podu nisu poznate te pretpostavlja da je riječ o slikama iz razdoblja prije njihova ulaska.
- Poznato mi je da je prije nas pukao hidrant na katu te je bilo izlijeva vode, ali je to, vjerujem, odmah sanirano. I nama je pukla cijev, ali na drugom dijelu zgrade, ali je to odmah sanirano. Daleko od toga da gljivica nema, i ja imam takve slike, ali ne možemo u sanaciju zgrade bez suglasnosti Grada, a u Gradu s nama ne komuniciraju otkad je na vlast ponovno došao Čehok - govori Rauš koji smatra da je objavljene fotografije netko izvukao iz arhive iako cijeli tekst upućuje na to da su snimljene tijekom nedavne kontrole aerodroma. Naime, u tekstu se navodi da je sam gradonačelnik prošlog mjeseca naložio da se obavi nadzor varaždinskog aerodroma.
Rauš potvrđuje da su im ljetos iz Grada najavili dolazak kontrole, što ih je iznenadilo jer u Gradu dvije godine ne odgovaraju na njihovih 40-ak dopisa kojima, između ostalog, s Gradom žele dogovoriti ulaganja u aerodrom i produljenje ugovora. DAC je na varaždinski aerodrom ponovno došao početkom 2016. godine sklopivši ugovor na pet godina za vrijeme gradonačelnika Habuša. Dolaskom Čehokove garniture ponovno se situacija za njih okreće za 180 stupnjeva i prestaje svaka komunikacija između DAC-a i Grada Varaždina, dok je s bivšom vlašću komunikacija bila korektna.
- Na naše iznenađenje ljetos dobivamo hitni dopis o dolasku kontrole na aerodrom. Smatrali smo to bespotrebnim jer Grad dobro zna u kakvom je stanju aerodrom. Prilikom našeg dolaska izradili smo i predali im stručnu i detaljnu dokumentaciju o zatečenom stanju i potrebnim hitnim intervencijama kako bi se zgrada zaštitila od daljnjeg propadanja - ističe opisujući kako je točno izgledala kontrola. Prvo su, kaže, došli Marijan Bakulić (pomoćnik gradskog pročelnika za pravne poslove koji je za ranijeg Čehokova mandata bio pročelnik komunalnih poslova) i Božo Soldo, pročelnik Odjela za graditeljstvo Sveučilišta Sjever i Čehokov adut za sve važnije građevinske zahvate u Varaždinu.
Njihov je dolazak bio prilično čudan, govori Rauš, jer nisu znali da je Grad već obaviješten o stanju aerodroma i nisu znali da Grad posjeduje dokumentaciju ovlaštenog vještaka o zatečenom stanju.
- Bakulić je bio prisutan i na primopredaji 2015. godine, što stoji u zapisniku, tako da zna kakvo je bilo stanje kad smo mi ušli. Osim toga, još kao tadašnji direktor Zračne luke 2007. godine znao je da smo tražili suglasnost Grada za kompletnu sanaciju od dva milijuna kuna. Nakon toga ponovno je došao Soldo uz još dvoje ljudi, Presečkog, s fakulteta, i Jakopeca, direktora privatne tvrtke Konstruktivan, i taj su se put zadržali 15-ak minuta. Ne znam kakva je to kontrola točno bila jer mi smo ulaskom u zgradu napravili stručni pregled od temelja do krova i to je sve trajalo mjesecima - govori Rauš. No zašto se onda ne ide u sanaciju zgrade?
Kome treba rušenje aerodroma?
- Na temelju nalaza napravili smo plan sanacije i troškovnik, a s obzirom na visinu potrebnih investicija imamo pravo na povrat ulaganja i produljenje ugovora. Od bivše gradske vlasti dobili smo prethodnu suglasnosti i krenuli u postupak. Došlo je do promjene vlasti, a gradonačelnik je taj koji mora dati svoj blagoslov, no oni su nam 2017. godine dali do znanja da sve što se događalo prije za njih sada ne vrijedi. Odbijaju bilo kakvu komunikaciju i ignoriraju nas, a svjesni su da infrastruktura propada te sada još i svu krivnju pokušavaju svaliti na nas. No, istina je posve drugačija. Čak im ne može proći ni priča u medijima o “tekućem održavanju”, koju su plasirali. Osim u dijelu prostorija, koje smo obnovili, tekuće je održavanje bespotrebno tj. nemoguće dok se ne sanira stanje infrastrukture od krova do temelja. Zgrada čak nema niti hidroizolaciju. A zašto je to tako, pitanje je za Aeroklub i Grad tj. bivšu Zračnu luku i njezinog tadašnjeg direktora, koji je bio prije g. Bakulića. O tim su ulaganjima, iz 1997. godine, čak objavili sliku u RT-u. No već deset godina nakon izgradnje spominje se mogućnost rušenja zgrade, a sada se ponavlja cijela priča. Kako je onda sagrađena zgrada koja ne može izdržati ni deset do dvadeset godina? I kome ide u prilog rušenje zgrade i zatvaranje aerodroma? - pita se Rauš.
Ljudi odlaze jer ne znaju što će biti sutra
U tekstu o mogućem zatvaranju aerodroma spominje se i problem odlaska stručnog kadra. Rauš potvrđuje da ljudi odlaze, “ali ne zbog njega i DAC-a nego zbog politike Grada koji svojim ponašanjem tjera mlade ljude”.
- Mladi ljudi bježe jer nisu blesavi, vide što se događa i zlo im je od ovih zakulisnih igara. Kad vide što se sve piše o aerodromu, pitaju me “pa do kad bumo mi tu”, a ja im ne znam reći. Zbog cijele su situacije ljudi u stresu, kao i ja, i traže posao i budućnost negdje drugdje. U ovih je nekoliko godina više ljudi našlo posao u Diamond Austriji nego ovdje. To je istina o bajkovitoj Hrvatskoj! Naši nas zaposlenici mole da ih prebacimo u Austriju jer im je ovdje stres raditi, jednostavno ne znaju što će biti sutra. Umjesto da se aerodrom razvija i da ljudi rade ovdje, oni bježe u Austriju i meni pišu pisma zahvale što im u tome pomažem. I za te je odlaske isključivi krivac Grad i ova antipoduzetnička klima, ova hajka i huškanje - ogorčen je Rauš.
“Asfalt ispred hangara trebali su sanirati oni prije nas”
Također se spominje mogućnost da Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo zatvori aerodrom zbog lošeg stanja asfalta na stajanci ispred hangara.
- To je tkz. nalaz nadležne agencije i to je naslijeđeno, a asfalt su trebali sanirati oni prije nas. Nama za sanaciju treba suglasnost Grada, koji s nama ne komunicira. Neki tumače da to ide pod tekuće održavanje, ali to nije točno jer je to preveliki zahvat i previše košta. Stanje asfalta ne utječe na sigurnost prometa jer smo taj dio propisno osigurali i provodimo korektivne mjere na snazi. Jedine štete od toga imamo mi jer taj dio ne možemo koristiti - pojašnjava Rauš dodajući da agencija može opetovano prolongirati rok za sanaciju navedene površine.
