U današnje vrijeme sve je veći naglasak na izvanučioničkoj nastavi i iskustvenom učenju. Maksimalno iskorištavanje potencijala koje nudi vanjsko okruženje u odgojno-obrazovnom procesu pozitivno djeluje na sve sudionike tog procesa, a o važnosti obrazovanja koje je u skladu s održivim razvojem i suživotom u prirodi prepoznala je i Prva privatna gimnazija s pravom javnosti Varaždin.
Ova privatna srednjoškolska ustanova kroz 30 godina rada postala je mjesto vrhunskog obrazovanja u sredini koja je poticajna učenicima, profesorima i roditeljima kroz dinamičnu i interaktivnu nastavu, rad u malim grupama, blok satove, razvijanje kritičkog mišljenja i učenja kroz putovanja, a upravo o tome razgovarali smo s ravnateljicom Martinom Pažur.
Lekcije za cijeli život
Učenici Prve privatne gimnazije s pravom javnosti Varaždin već uče putujući?
Do razumijevanja koncepata, ideja i teorija možemo doći kroz knjige i predavanja, ali tek kada nešto izravno doživimo, razvijamo snažnu osobnu povezanost s nekom spoznajom. Tisućama godina ljudi su preživljavali, razvijali se i napredovali zahvaljujući svojoj prirođenoj znatiželji, ali i povezanosti jednih s drugima i sa svojim prirodnim okolišem. Putovanja su dinamična. Poteškoće sa smještajem, otkazivanja ili kašnjenja letova, kao i razne zastoje ne možemo planirati te smo prisiljeni prilagoditi se situaciji i snaći se u trenutku. Pod određenom dozom adrenalina naš um radi drugačije, a refleks koji se uči u takvim situacijama lako se prilagođava i na akademski, pa i na poslovni život. Tu su, naravno, uvijek i anegdote s putovanja, uspomene, “životne lekcije” koje ostaju nakon takvih putovanja, što je ključno za osobni razvoj, ali i boljitak cjelokupnog društva.
Zašto je važno iskustveno učenje?
Pitanje udaljavanja od ustaljene rutine na putovanjima često raste proporcionalno s udaljenošću u kilometrima. To odmicanje od vlastite zone komfora najčešće osjećamo u slojevima koji počinju već kod kuće: kada prilikom pakiranja razlučujemo ono bitno od svega što će nam na putovanju biti višak. Na putu kroz nove destinacije susrećemo strance koji su često odgajani u drugačijoj kulturi, sredini, jeziku isustavu vrijednosti. Obilježila su ih drugačija životna iskustva, pa nam njihov pogled na svakodnevicu često i samima otvara nove poglede na naše probleme. Putovanja oplemenjuju, grade sposobnosti, i osobnosti.
Martina Pažur, ravnateljica Prve privatne gimnazije s pravom javnosti Varaždin
Ne uzrokuju li takve situacije učenicima dodatne stresove?
Da, putovanja su često stresna, pogotovo učenicima koji prvi put odlaze na dalek put bez obitelji. Kontroliranjem uvjeta na koje možemo utjecati, ali i učenjem o snalaženju na stvarnim primjerima, omogućavamo učenicima da upoznaju svijet i istovremeno uče o stvarima koje u šali zovemo - životnom školom.
Koje su prednosti takvog načina rada?
Kroz iskustveno učenje kod gimnazijalaca gradimo vještine i samopouzdanje u snalaženju u većim urbanim sredinama, prilikom putovanja i slično. Kroz boravak na nepoznatom terenu, a u poznatom društvenom okruženju, možemo ublažiti frustraciju koja proizlazi iz adaptivne disonance i tako naučiti naše učenike da su pogreška i neuspjeh dio puta prema uspjehu. Naš je cilj nakon mature iz škole pustiti sposobne mlade ljude, a izvanučionička nastava jedan je od najvažnijih dijelova tog procesa.
Van iz učionica!
Uz iskustva i znanje sve više nastavnih sati gimnazijalci provode ne nastavi na otvorenom. Zašto je to važno?
Današnja djeca i mladi često se odgajaju ispred ekrana, u trgovačkim centrima i sa zabranama za koje roditelji nerijetko misle da njima štite djecu. No učenje u prirodnom okruženju po načelnima outdoor (šumske) pedagogije potrebno je svakom djetetu, ali i mladima kako bi se istinski razvili u najbolju verziju sebe.
Mnogi vrtići već rade po načelnima outdoor pedagogije, ali zašto je ona važna i za srednjoškolce?
Prednosti su nebrojene! Outdoor (šumska) pedagogija korijene vuče iz Danske 1950-ih godina. Primarno je razvijana za primjenu u vrtićima te je ova posebna grana pedagogije osiguravala sate i sate boravka u prirodi. Jesu li gimnazijalci, po potrebi boravka na otvorenom, toliko različiti od djece vrtićke dobi? Rekla bih da jesu i da njima treba još više sati izvan zgrade! Upravo je cilj outdoor pedagogije izvući učenike iz učionica, ali tako da i dalje uče.
