Početak ožujka je u znaku žena, a svake godine se na taj jedan simboličan način podsjećamo koliko smo do sada napredovali u vječnoj borbi izjednačavanja prava, a isto tako koliko smo još daleko od ostvarivanja te ravnopravnosti. Natalija Martinčević (NS Reformisti), već je dulji niz godina jedna od najistaknutijih figura u politici, kako na nacionalnoj razini, tako i na lokalnoj, od nedavno i ravnateljica Učilišta Imperium Gorana pa smo s njom razgovarali o trenutačnoj situaciji i položaju žena u društvu.
Žene u politici, kako bi opisali svoje dosadašnje iskustvo i neka iskustva drugih poznatih političarki?
Politika je uvijek izazovna i kada se snažno zalažete za promjene, ideje, ideale, određene konkretne programe i projekte neminovno ulazite i u sukobe s onima koji se s vama ne slažu što može biti vrlo neugodno i stresno za vas i obitelj. To posebno dolazi do izražaja kada u političkoj areni imate osobe primitivnog i nasilničkog izričaja koje se uvijek lakše obrušavaju na žene. U našem društvu, a to se posebno odnosi na politiku i dalje postoje drugačiji standardi koji vrijede za žene od onih koji vrijede za muškarce. Žene s karijerama, na javnim pozicijama, s čvrstim stavovima koje jasno i dosljedno komuniciraju često se ocjenjuju “napadnima” “preambicioznima” dok su muškarci s u istim situacijama “uspješni” i “pravi lideri”. Osobno sam na politiku uvijek gledala kao na mogućnost da se kroz rad, djelovanje i zalaganje, bilo u zakonodavnoj, bilo u izvršnoj vlasti, građanima omogući bolji i kvalitetniji život i na tome držim fokus, a protiv neravnopravnosti se treba kontinuirano boriti i o tome govoriti.
Koliko je danas potrebno da su žene na rukovodećim političkim pozicijama?
Žene su i nadalje ozbiljno podzastupljene u rukovodećim pozicijama u politici ali i u gospodarstvu. U gospodarstvu konkretno žena na pozicijama direktorica, predsjednica ili članica uprava i nadzornih odbora ima manje od 20 posto. Nešto je bolja situacija u obrazovanju i zdravstvu ali i tu, kako su pozicije više tako je žena manje. To je problem načina razmišljanja u našem društvu, rodno uvjetovanih uloga, različitih očekivanja od žena i muškaraca u pogledu njihovih poslova i karijera. Uvijek se više propituju kvalifikacije, obrazovanje, iskustvo i sve ostalo kod žena nego kod muškaraca, žene teže napreduju i za iste su poslove često manje plaćene.
Indeks rodne ravnopravnosti Europske unije za 2024. godinu je iznosio 71 posto za sve članice Unije, u Hrvatskoj je bio indeks 59,7 posto, ispod prosjeka i pad s obzirom na 2023. godinu, a ujedno smo među najgorima u Europskoj uniji, kako to promijeniti?
I brojevi i svijest o nužnoj ravnopravnosti se mijenjaju, ali vrlo sporo. Hrvatska je postavila određene zakonske okvire međutim često ih se ne poštuje ili ih se svjesno zaobilazi. Država bi svakako trebala više i bolje raditi na osiguranju uvjeta za potpore obiteljima kao što su besplatni i dostupni vrtići, jednosmjenske nastave u školama kao i dnevni boravci za djecu, dječji doplatak za svu djecu ali i osiguranje domova i centara po prihvatljivim cijenama za smještaj starijih i nemoćnih jer i briga o njima često pada na teret žena. Poseban je naglasak na obrazovanju i podizanju svijesti o ravnopravnosti spolova jer su naši udžbenici i dalje puni stereotipa o „tatama na poslu„ i „mamama s djecom“ ili pak „muškarcima direktorima“ i „ženama tajnicama“. Veliku odgovornost imaju naravno i mediji koji ženama na pozicijama uporno postavljaju pitanja „Kako usklađujete poslovni i privatni život?“ dok se muškarcima takva pitanja ne postavljaju nikad. No, najveći izazov u stvaranju stvarne ravnopravnosti kreće od obitelji, odnosno podjeli poslova unutar obitelji. Tu su u velikim omjerima žene daleko više angažirane što ih onda realno onemogućuje u jačem poslovnom i društvenom angažmanu. Zato bi tu posebno željela naglasiti da su žene te koje moraju promijeniti stvari u okviru svojih obitelji na način da imaju jednake šanse kao i njihovi partneri u izgradnji svojih poslovnih karijera i društvene uključenosti. To se posebno odnosi na politiku odnosno na mjesta gdje se odlučuje. Politika nije neko apstraktno zanimanje jer se kroz politiku i u politici odlučuje o svim životno važnim stvarima. U općinskim i gradskim vijećima, županijskim skupštinama, saboru na pozicijama gradonačelnika, župana, ministra…. odlučuje se o stvarima koje direktno utječu na kvalitetu naših života a na tim mjestima žena ima daleko premalo. Ako žele biti te koje odlučuju, moraju se aktivno uključiti u procese, izložiti se, kandidirati se, preuzeti i rizik i odgovornost i na to ih osobno kroz svoj cijeli politički rad nastojim motivirati i poticati.
Već ste nekoliko puta javno istupili protiv tzv. “klečavaca” koji su se pojavili i u našem gradu, je li su to simptomi nekih generalnijih trendova u društvu i jesmo li na na rubu nazadovanja u u borbi za jednakost žena?
Povećanje femicida, povećanje nasilja nad ženama, stalna prijetnja ograničavanja i ukidanja prava na pobačaj, dramatično povećanje famoznog “priziva savjesti”, sve agresivniji nastupi organizacija poput “Vitezovi Bezgrešnog srca Marijina”, “Hoda za život”, “Molitelja pred bolnicama” sve je to surova hrvatska stvarnost. “Klečavci”, koji se zalažu za vodeću društvenu ulogu muškarca kao prirodnog vođe i autoriteta, a gdje se uloga žene svrstava na razinu majke, kućanice, njegovateljice, odgajateljice - u svojim smišljenim performansima uvijek koriste vjeru i crkvu kao temelj za legitimitet svojih ideja. Korijeni rodno uvjetovanog nasilja nalaze se upravo u takvim neravnopravnim odnosima moći, odnosno očekivanim ulogama žena i muškaraca danas u društvu. Ovdje se radi o zloupotrebi prava na slobodu okupljanja i zloupotrebi slobode govora i upravo zato ne smijemo šutjeti već jasno reći “NE” oblicima govora mržnje kamufliranima u molitvu.
Koje su stvari kojima bi se mogle poboljšati svakodnevica žena i djevojaka na lokalnoj razini?
U mandatu župana Čačića, odrađene su iznimno važne stvari koje omogućuju bolji i kvalitetniji pristup obrazovanju, što je za žene od ključne važnosti. Omogućen je besplatan prijevoz srednjoškolaca kojim smo došli na 98 % upisanih u srednje škole što prije toga nije bilo tako jer je sama cijena prijevoza iz udaljenih mjesta siromašnije obitelji onemogućavala da djeci osiguraju srednjoškolsko obrazovanje. Sagrađene su i obnovljene 62 škole što je omogućilo jednosmjensku nastavu koja uvelike olakšava organizaciju života u obitelji ponovno najviše ženama. Ono što želimo odraditi u sljedećem mandatu je osiguranje kuhanih i zdravih obroka u srednjim školama jer se naša djeca danas hrane nezdravo i skupo i to je treba promijeniti. Za žene je posebno važan nastavak školovanja odnosno završetak studija što je danas financijski vrlo zahtjevno jer većina studija je u Zagrebu a cijene najma stanova su obiteljima često neizdržive. Stoga će odmah po preuzimanju dužnosti župana Čačić krenuti u izgradnju studentskog doma u Zagrebu za studente iz Varaždinske županije. To su vrlo konkretni programi i projekti koji će direktno pomoći djevojkama i ženama.
Izbori pred vratima, a uskoro i odluka...
Sredinom svibnja održat će se lokalni izbori, planirate li se kandidirati za gradonačelnicu Varaždina? Varaždinska županija i grad Varaždin mogu i moraju daleko bolje. Na žalost sada završavamo mandate propuštenih prilika. Niti jedan ozbiljni projekt koji bi poboljšao kvalitetu života građana nije se realizirao a vidimo da je pod ozbiljnim pitanjem i transparentnost u upravljanju da se najblaže izrazim. Kampanja se za sada svodi na nabacivanje blatom između HDZ-a i SDP-a dok o programima i projektima ne govori nitko osim Reformista. Tu paradigmu moramo promijeniti i fokus staviti na podizanje kvalitete života naših građana i zato ću se kandidirati, a zajedno sa strankom odlučit ću za koju poziciju.
