U božićnom vremenu često čitamo Proslov Ivanova evanđelja: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog." Poznato je da su to prve riječi koje je sv. Ćiril zapisao na glagoljici, samo što su tada bile malo drugačije: "Iskoni bje Slovo, i Slovo bje ot Boga, i Bog bje Slovo." Nedavno je objavljen suvremeni prijevod u kojem piše: "U početku je bila Riječ; Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog."
Tijekom tisućljeća promijenilo se bezbroj stvari, običaja, izričaja, i moglo bi nekoga zbuniti to što je Božja riječ u drugom obliku sada zapisana, zato je dobro osvijestiti si da Bog nije papirnati, nije mrtvo slovo na papiru, nego živa Riječ koja se rađa i raste sa svojim govornicima – "onima koji vjeruju u njegovo ime".
Božja je riječ uvijek aktualna jer, kako u predgovoru standardnom prijevodu piše nadbiskup Dražen Kutleša: "Crkva nas poziva da objavljenu Božju riječ ne promatramo samo kao povijesni dokument ili književno remek-djelo, nego kao životvornu Riječ koja ima moć progovoriti svakom čovjeku u svakom vremenu."
Ta riječ 'moć' pojavljuje se i u Proslovu Ivanova evanđelja u Jeruzalemskoj Bibliji koju koristimo u liturgiji: "onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja". U staroslavenskom je 'oblast' umjesto 'moć', "dast im oblast čedom Božim biti", ne u teritorijalnom značenju, nego u značenju prava, ovlaštenja i zaduženosti, odgovornosti, kompetencije; dok se u standardnom prijevodu imenica zamjenjuje glagolom: "Svima koji su ga primili omogućio je da postanu Božja djeca."
Ne čini li vam se da je, prema ovom pregledu samo jedne riječi, u svako doba naglasak na onome što je slabost toga doba? Možda baš zato što nas Bog želi izdignuti iz naših slabosti. Može nekome i smetati to što se dira Božju riječ (ja sam pomalo sumnjičav prema suvremenom prijevodu jer u njemu mi tako nedostaju neke riječi s kojima sam se suživio) ali ne može se Boga zarobiti, niti čijom ljubavlju, pogotovo ne manjkom ljubavi. U različitim vremenima njegovu riječ drugačije čitamo, ali ne zato što je ona promjenjiva, nego baš zato što je živa, zato što ona razumije ljudska previranja i odgovara na njih dajući moć svojim primateljima da shvaćaju Božju poruku.
Nije to moć koja mi daje vlast nad drugima, nego moć da postanem Božji, da služim drugima, da od Boga primim identitet, smisao i poslanje, i materinsku riječ, riječ koju razumijem po prirodi, po ljubavi, po milosti koju mi pruža i kojom me oblikuje.
Ujedno je to mogućnost – sloboda, i zaduženje – odgovornost. To je moć da razumijem Božji govor i djelujem njime nadahnut, ne u nekom imaginarnom vremenu, nego u sada, koje traži živo svjedočanstvo o snazi i ljepoti Božje "nastanjenosti među nama". Vlč. Ivica Cujzek
