U našu je redakciju nedavno stiglo pismo čitateljice ogorčene odnosom određenih pojednica u gradu Varaždinu prema djeci koja se igraju na gradskim ulicama, parkovima... Čitateljica se pita zbog čega ta djeca smetaju određenim sugrađanima i apelira na njih da ih puste da vrijeme u igri provode u miru. Njezino pismo prenosimo u cjelosti:
"Javljam se u ime roditelja i djece koja danas, na žalost, u gradu Varaždinu imaju sve manje mjesta za igru. Bilo to igralište, park ili kvart oko zgrada, sve su manje dobrodošla. Svi su manje više tiho i indiferentni kad dođe do ove teme, što zbog manjka proaktivnosti, što zbog respekta prema starijim osobama kojima ta djeca smetaju.
U vremenima kad nam prigovaraju da su djeca asocijalna i previše pred računalima, eto, ja imam dijete koje jedino što hoće je voziti bicikl. S društvom se vozi po dravskoj šumi, po Banfici, oko zgrada.
To su djeca od oko 10, 11 godina. Jako vole krug zgrada kod crkve sv. Josipa, takozvani “Varaždinski vrtovi”. Tamo kažu kako im je teren dobar pa snimaju filmove s trikovima i vježbaju.
Već nekoliko puta moj sin je dolazio doma prestrašen jer im neka žena prijeti da će ih podaviti ako ne odu, jer smetaju. Naravno, kažem mu da se smije voziti gdje hoće, no ne smije ulaziti u zgrade i raditi nered. Garantiram da to nitko od njih ne radi. Voze se oko zgrade i nailaze na nenormalne izljeve mržnje.
Tamošnjim stanarima je imati djecu u kvartu očito velika tlaka. Pozivaju se na to da su stari i bolesni, te da im djeca smetaju jer galame. Mnogi su me pokušavali smiriti budući da se radi o staroj gospođi koja ih tjera, no to nije u redu. I ne želim iz poštovanja i kurtoazije biti tiho. Također, ona nema poštovanja prema djeci.
Ako su desetgodišnjaci, jel to znači da im se smije pristupati s prijetnjama i govorom mržnje, slikati ih mobitelom bez pristanka roditelja i zvati im policiju? Vlasnici stanova tvrde da je parking i šetnica oko zgrade njihovo privatno vlasništvo, što je nebuloza. Svi znamo da se zakonski i vlasnički određuje mjesto oko zgrada.
Otišla sam tamo, no dotična gospođa nije se pojavljivala, ali razgovarala sam s drugom, koja tamo također živi. I također je prepuna mržnje. A što je najgore, kad sam je suočila sa djecom, još je i lagala. Ne znam odakle toliko mržnje i netrpeljivosti prema djeci. Ona se samo žele igrati. Ne rade štetu i uživaju na biciklima."
Jadranka Kostanjevec
