VIDEO INTERVJU Doprinos Varaždinskih branitelja: Čak petina naših građana sudjelovala je u obrani

Vojno-redarstvena operacija Oluja nesumnjivoj je jedan od najznačajnijih, ako ne i najznačajniji događaj Domovinskog rata. Operacija je provedena u kolovozu 1995. godine, a nakon nje oslobođena je gotovo petina ukupnog teritorija Republike Hrvatske. Uz to, njezinim završetkom, stečeni su preduvjeti za reintegraciju Podunavlja u teritorijalni sastav Hrvatske pa se i zbog toga navodi kao simbolični kraj Domovinskog rata. Uoči proslave 25. obljetnice Oluje, razgovarali smo s predsjednikom UDVDR RH podružnice Varaždinske županije Brankom Družinićem, koji se na početku prisjetio vremena kada su rat mnogi tek naslućivali, a rijetki bili sigurni da je neminovan.

U rat prije rata

Početkom 1990. godine, nakon razgovora s prijateljima iz policije, prijavio sam se za policijsku službu. U PU varaždinsku došao sam 11. ožujka, i to u jedinicu koja nije bila namijenjena za policijske, već posebne poslove. U travnju sam otišao u Vinicu sa skupinom prijatelja iz PU varaždinske, a dio policajaca je došao i iz Slavonije i Like. U svibnju je bila ustrojena 2. gardijska brigada Gromovi, a u Trsteniku bile osnovane Crne Mambe, čiji sam suosnivač. Odmah nakon osnivanja, otišli smo u Ljubovo u Lici, zatvor otvorenog tipa, gdje smo držali položaj u slučaju opasnosti zbog nedavnog početka „balvan revolucije“. Prije i poslije Ljubova bile su stacionirane snage JNA te su na ovom području krenuli prvi okršaji. Tijekom povratka u bazu, 6. srpnja u večernjim satima upali smo u četničku zasjedu. Tada sam ranjen u glavu, ruku i nogu. Srećom, uspio sam se oporaviti i danas mogu normalno raditi i pridonositi zajednici i braniteljima. Nakon daljnjih sukoba na banijskom bojištu, dobili smo godišnji odmor te se vraćam u Varaždin u kojem je također započeo. Naravno, sudjelovao sam u obrani grada, a kasnije pristupam specijalnoj jedinici PU varaždinske. Moja prva terenska operacije kao pripadnika SJP PU varaždinske „Roda“ trebala je biti smjena varaždinskih policajaca u Vukovaru. Međutim, zbog nemogućnosti zamjene smjena u Vukovaru, bili smo raspoređeni na položaj oko Vinkovaca. Ubrzo nakon povratka kući ponovno se vraćamo, i to kod Karadžićeva radi pokušaja proboja prema Vukovaru. Tu smo, nažalost, pretrpjeli strašne gubitke. U siječnju iduće godine Republika Hrvatska međunarodno priznata i jedinica kreće u ostale oslobađajuće akcije. Vukovar je posebna priča.

 Vukovar - posebna priča

 Sudjelovali ste i u Oluji?

Raspoređeni smo na izlasku iz Siska te smo nastavili u smjeru Petrinje, Kostajnice, Zrinskih gora i Dvora na Uni. To je bio dio obuhvatne akcije pod upravom PU međimurske. Odrađene su popratne akcije oko zbrinjavanja civila, koji su ostali u selima.

Kako gledate danas na VRO Oluja?

Smatram da je to kvalitetna vojno-redarstvena akcija kojom je Republika Hrvatska konačno utvrdila svoje granice. Dobar dio hrvatskog teritorija bio je okupiran od strane velikosrpskih snaga, koje su činile i JNA te domaći četnici. Oslobođeno je sveukupno 10.400 kvadratnih kilometara. Provođenjem VRO Oluja stekli su se ujedno povoljni uvjeti za reintegraciju Podunavlja i Vukovara.

 Što je s padom Vukovara?

Vukovar je posebna priča bliže povijesti našeg naroda. Vidljiva je patnja i stradavanje Vukovaraca, ali i svih Hrvata. Naši policajci, koji su ostali u Vukovaru, živi su svjedoci toga vremena. Bilo je i međunarodnih pokušaja da se Oluja ocrni tako da su se navodile civilne žrtve, iako je njihov broj zapravo minimalan s obzirom na opseg operacije... S obzirom na samu operaciju, naravno, da su srpski mediji širili propagandu i neistine. Govorilo se o pokretu ustaša, koji će sve uništiti i poubijati. Međutim, to nije bila istina. Postojale su dvije linije povlačenja, kojom su se služili velikosrpske snage: Dvor na Uni i Sisak. Imao sam prilike sudjelovati u oba područja. Na tim područjima dijeljeni su letci da onaj tko želi ostati to će i moći. Međutim, propaganda je sasvim drugačija. Gotovo svi stanovnici su se povlačili zbog naredbe određenih osoba.

Usprkos svemu, vedar i aktivan

Volim reći za naš grad Varaždin nisu oslobodili samo branitelji, nego građani, koji su pomogli braniteljima. Netko nam je morao donijeti kavu, hranu, sok... Zajedno, uz njihovu pomoć, oslobodili smo državu. Mi, branitelji, trebamo, bez obzira na što smo prošli, „posložiti kockice u glavi“. Rat je završio 1995. godine. Potrebno je da okrenemo novu stranu i krenemo ispočetka. Moramo pronaći načine na koje možemo pridonijeti zajednici. Tijekom situacije s Covid-19 branitelji su se organizirali te po naputcima Stožera civilne zaštite odradila kvalitetan posao zaštite građana. Na koje načine UDVDR RH podružnica Varaždinske županije još pridonosi zajednici? U gradovima imamo ogranke, a u općinama klubove. Međusobna suradnja nam je kvalitetna. Karakter rada nam je humanitaran. Podružnica godišnje uspije osigurati tri do četiri računala za djecu branitelja slabijeg imovinskog stanja. Surađujemo sa Stožerom civilne zaštite i Crvenim križem. Gledamo potrebe pojedinih članova naše udruge, ali i šire zajednice te im pružamo razne pakete pomoći.

Tko je odgovoran za rat

Oko odgovornosti za rat postoje razna tumačenja pa se tako spominju i tajne službe bivše sa-vezne države...

Ako se sjetimo „balvan revolucije“ i početka 90-ih te naoružanih seoskih straža, smatram da nema dvojbe. Za rat su krivi Srbija, njihov pokojni predsjednik Slobodan Milošević, JNA i domaći četnici.

Je li se rat mogao izbjeći?

Da se mogao, sigurno ga ne bi bilo. Srećom, nije završio tako kako su agresori priželjkivali. I to je zasluga branitelja. Branitelji su u ratnim godinama imali veliko srce. Možda smo bili i hrabriji nego što smo mislili. Željeli smo državu i slobodu da možemo odlučivati o Hrvatskoj. U pričama naših predaka ta želja je trebala biti davno ostvarena, ali igrom slučaja je bila tek 90-ih godina. Neka povjesničari odluče je li to bio dobar trenutak, ali osobno smatram da su 90-e bile pravi trenutak.

 

Uvijek se može bolje

 Kako danas, s vremenskim odmakom gledate na Hrvatsku? Je li to država za kakvu ste se borili?

Veliki vremenski period je 25 godina. To najviše vidimo po djeci. Djeca koja su rođena u vrijeme rata danas imaju dvadeset pet godina, što je ogromna količina vremena s ljudskog stajališta. Uvijek se, naravno, može bolje. Je li možda trebalo biti nešto drugačije? Možda da. Volim reći da smo mi branili, obranili i oslobodili državu i nju ostavili svim ostalim građanima i političarima, koji ju moraju voditi. Nažalost, politika ponekad nije dobronamjerna prema građanima i državi. Smatram da bi trebalo biti više domoljubnog osjećaja. Kada bi se vratio taj osjećaj iz početka 90-ih, smatram da bi nam bilo puno bolje. Ponekad se osjećam pomalo razočaran kod obilježavanja državnih praznika, jako je malo izvješe-nih hrvatskih stjegova po kućama i zgradama diljem države, a stijeg je naš ponos pa si postavljam pitanje je li to istina.

Imaju li (pre)više?

Doprinos branitelja je nedvojben. Međutim, iz godine u godinu se pojavljuju razmišljanja da imaju (pre)više u odnosu na ostale. Kako gledate na to?

Naravno, kada je država u lošem stanju zbog nedostatka novaca i radnih mjesta, a s druge strane vidimo branitelje koji imaju mirovinu i određene beneficije, doći će do kritika. No, ima branitelja koji su, nažalost, ostali bez dijelova tijela, a ja volim reći da ne postoji novac da se ja s njim zamijenim. Imam glavu, ruku i noge te se mogu slobodno kretati kamo želim. Imaju li oni previše? Ja ću reći ne. U očima javnosti imaju puno, međutim, s obzirom na vrijeme i okolnosti Domovinskog rata, smatram da je u granicama normale.

Politika mora svoje

U Domovinskom ratu, posebice na području Vukovara, bilo je ratnih zločina. Jeste li zadovoljni njihovim procesuiranjem?

Nažalost, ne. Ljudi su ubijani, i to ne samo branitelji, već i civil. Dakle, nisu poginuli u borbi, nego su ubijani. Ljudi su zaklani, a žene su u logorima bile silovane. Država se ne brine dovoljno za te slučajeve. Pravna država se brine za takve slučajeve, ali kod nas pojedini branitelji moraju samoinicijativno tužiti Republiku Srpsku za reparacije. Nažalost, događa se da zločinci šetaju našim gradovima.

Što mislite o nazočnosti predstavnika srpske manjine na obljetnici Oluje?

Diljem Hrvatske žive Srbi i oni su ravnopravni građani Hrvatske. Hoće li njihovi predstavnici biti dio obilježavanja, odluka je organizatora i njih samih. Svatko o tome može imati svoje mišljenje. Je li, primjerice, prerano ili prekasno za to. No, smatram da ovdje politika mora odraditi svoj dio. Ne može to prebacivati na druge.

 

U čast VRO Oluja brojna druženja

Obilježavanje Oluje bit će diljem Hrvatske pa tako i Varaždinske županije. Ivanec, Visoko, Novi Marof, Varaždinske Toplice, Maruševec i Varaždin mjesta su na kojima će se održati druženje branitelja s građanstvom. Druženja započinju misom, paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca na spomeniku hrvatskih branitelja, a nakon toga će biti organizirano okupljanje uz razne aktivnosti. Pozivamo sve građane da nam se pridruže. VRO „OLUJA“ Dan pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti i Dan Hrvatskih branitelja diljem Varaždinske županije a u organizaciji Udruge Dragovoljaca i Veterana Domovinskog rata RH Podružnice Varaždinske županije

UDVDR-a RH PVŽ ONM Klub Visoko

Utorak 4. kolovoza, sveta misa u crkvi Presvetog Trojstva u Vi-sokom s početkom u 17 sati. Nakon mise paljenje svijeća kod kri-ža na groblju te nastavak druženja branitelja i građana u domu DVD Presečno Visočko

UDVDR-a RH PVŽ O Maruševec

Srijeda, 5. kolovoza, sveta misa u crkvi Svetog Juraja u Marušev-cu s početkom u 7,30 sati. Nakon mise paljenje svijeća kod spo-menika Hrvatskim braniteljima te nakon ceremonije druženje branitelja i građana.

UDVDR-a RH PVŽ O Ivanec

Srijeda, 5. kolovoza, 9,00 sati paljenje svijeća na groblju u Ivancu, sveta misa u župnoj crkvi u Ivanci, 10,30 sati predstavljanje Udruge Pčelara Čmalico Bednja te podjela 150 staklenki meda vjernicima, 11,30 sati Tribina o VRO Oluja te druženje branitelja i građana.

UDVDR-a RH PVŽ OVT Klub Jalševec

Srijeda, 5. kolovoza, 9,00 sati sveta misa u crkvi sveta Tri Kralja u Svibovcu, 10.00 sati paljenje svijeća kod spomen obilježja ispred OŠ u Svibovcu uz prigodni program te nastavak druženje bra-nitelja i građana

UDVDR-a RH PVŽ O Varaždinske Toplice

Srijeda, 5. kolovoza, 18,30 sati okupljanje branitelja kod vatroga-snog doma u Varaždinskim Toplicama, 19.00 sveta misa u crkvi svetog Martina, nakon mise prigodna svečanost kod spomenika obilježja „Bijela Golubica“ te nastavak druženje branitelja i gra-đana u lovačkom domu u blizini Varaždinskih Toplica. Ogranak Varaždin Srijeda, 5. kolovoza, 9.00 sati okupljanje branitelja u memorijal-nom centru hrvatskih branitelja Varaždin Optujska 66 b te na-stavak druženja sa građanima.

 -Koristim priliku da u ime Udruge Dragovoljaca i Veterana Do-movinskog rata RH Podružnice Varaždinske županije pozovem građane Varaždinske županije da se priključe braniteljima u obi-lježavanju VRO „OLUJA“ Dan pobjede, Dan Domovinske zahval-nosti i Dan Hrvatskih branitelja, s našim sloganom ZAJEDNO U RATU-ZAJEDNO U MIRU -da na svojim kućama i stanovima istaknu hrvatski stijeg

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.