Bogatstvo jurjevskih običaja: Prolistale grančice kao vitalna snaga proljeća

Napisao/la: Tibor Martan -
Bogatstvo jurjevskih običaja: Prolistale grančice kao vitalna snaga proljeća Foto: ilustracija

Jedan od važnijih proljetnih blagdana u narodu bio je blagdan svetog Jurja (23. travnja) - Jurjevo.

Uoči Jurjeva gajilo se polje - na polje se odnosilo i zaticalo blagoslovljenu grančicu svetog dreva, drijenka, grančicu gloga ili šipka, grančicu lijeske te prolistalu grančicu bukve, voju. Grančice su trebale zaštiti usjeve od vremenskih nepogoda i štetočina. Granama bukve ukrašavala se lesa, a zaticalo ih se i u pukotine zidova te oko vrata i prozora kuća. Vojami se kitilo i gospodarske objekte. Zelenilu su pripisivane plodonosne i obrambene moći.

Večer prije Jurjeva mladež je kurila jurjevski krijes. Uz krijes se zabavljalo plesanjem kola, preskakivanjem vatre i pjevanjem jurjevskih pjesama: "Lepo cvetje protuletno, lepi Jurjev dan..." Pepeo koji bi ostao od krijesa sakupljao se i odnosio na polje i vrt kako bi urod bio zdrav ili se na nj sadilo tikve i glavaticu, zelje. Uoči Jurjeva održavani su jurjevski čestitarski ophodi: dječaci pa i djevojčice odjeveni u svečanu narodnu nošnju i zakićeni zelenilom obilazili su kuće pjevajući jurjevske pjesme. Jurjevske čestitare darivalo se jajima ili novcem. U znak zahvalnosti za dobiveni dar čestitari bi pjevanjem hvalili domaćine i tražili za njih blagoslov, no domaćinstvima koja su odbila darivati jurjevske čestitare umjesto blagoslova pjevalo se kletve.

Rano ujutro na Jurjevo odlazilo se vmiti na potok, za zdravlje. Stoku se prije povratka s paše ovjenčalo vijencima od zelenila i proljetnog cvijeća. Vijence se učvrstilo dreticom koja se trebala isplesti iz domaće konopljine pređe rano ujutro na Fašnik prije izlaza sunca baš za ovu prigodu. Po dolasku kući vijence se bacalo na krov štale. Dječaci su od kore mladog kestena izrađivali jurjevske svirale: rog i žveglice tj. fučke.

Padaline i jutarnja rosa oko blagdana Jurjeva bile su predznak dobrog uroda ljetine. Postojala je izreka: "Jurjevska rosa, Trojačka vedrina, Onda ima kruha i vina!".

Proljetnim se raslinjem na blagdan svetog Jurja kitilo stoku i ukrašavalo dvorišta i domove. Grančice kupine ili divlje ruže trebale su pružiti zaštitu od zlih sila, dok su grančice lijeske, drijenka, graba i bukve predstavljale vitalnu snagu proljeća, odnosno obnovu i buđenje prirode.

Po jurjevskom blagoslovu polja uslijedio je i crkveni blagoslov polja. Svečana procesija koju bi nakon svete mise na blagdan svetog Marka (25. travnja) predvodio župnik odlazila bi iz crkve do prvih polja zasađenih pšenicom. Tu bi zvonar od rukoveti mlade pšenice načinio vijenac za raspelo koje se nosilo na čelu procesije, a župnik bi izrekao prigodne molitve blagoslova.

Osim važne uloge koju su grančice kupine, divlje ruže, drijenka, lijeske, graba i bukve imale u blagoslovu polja uoči Jurjeva, njihove se pupove, lišće, cvijeće i plodove koristilo u liječenju pojedinih bolesti i drugim običajnim radnjama.

Grančice drijenka nošene su u crkvu na posvetu kao znak sjećanja na cvijeće kojim su žitelji Jeruzalema dočekali Krista. Blagoslovljene grančice drijenka čuvale su dom, gospodarske zgrade, zdenac i polja od nevremena i drugih nepogoda. Zreli plodovi drijenka su sušeni ili svježi stavljani u rakiju. Čaj i rakija su konzumirani kod probanih tegoba.

I lijeska je trebala osigurati zdravlje te se zato nekoliko pupova lijeske trebalo pojesti prije božićnog ručka. U Kamenoj Gorici postojala je i pitalica koja cvatnju lijeske smješta u božićne dane. Malenu se djecu pitalo: Kaj je to kaj za Božić cvete, a v kolovozu se bere? Krave se udaralo ljeskovim prućem kako bi davale više mlijeka.

Od svježeg lista kupine priređivao se čaj u vrijeme prehlade dok se mrvice osušenog lista kupine stavljano na rane i opekline. Za ublažavanje grlobolje koristilo se polove kupine umiješane u svježe mlijeko. Vjerovalo se da prava zima nastupa tek onda kada se kupini smrzne stabljika.

Cvijet divlje ruže znalo se stavljati ispod jastuka djeteta koje nije željelo spavati zato se divlju ružu ponekad nazivalo pospanjkom. Mlado lišće bukve jelo se za jačanje krvi i stjecanje imuniteta. Bukovo lišće najčešće su ubirala djeca i mladež. Bukovim pepelom prala se roba i ostali tekstilni predmeti, a služio je i za pranje kose.

Iz debla graba tesalo se luči koje su korištene za rasvjetu kuća. Kako bi mladić dokazao da je zreo za ženidbu trebao je istesati luč na svilenome rupcu tako da ga ne rasiječe.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

043 logo

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.