Posjetitelj koji je prošli petak bio u varaždinskom kazalištu, naročito mlađi, grohotom se nasmijao na brojne scene iz predstave #Varaždin, koja tematizira život prosječnog varaždinskog srednjoškolca i njegove obitelji.
Nije to humor pučkog teatra, koji ništa ne skriva i budi niske ljudske porive, ali ni onakav kakav možemo vidjeti u prosječnom američkom „sitcomu“, gdje svako malo slobodnije izražavanje guše strogi televizijski kodeksi. Međutim, formula je ista, likovi se ponašaju kao da jesu iskočili iz neke američke humoristične serije, ali što se tiče dijaloga, serije prilagođene europskom, da ne kažemo balkanskom podneblju.
Tu su tinejdžeri koje pucaju hormoni, ima psovki, „pičakamaterina“, „idiukuraca“ i sličnih epiteta kakvi se mogu čuti na velikom odmoru u svakoj školi, iz zvučnika trešti pjesma grupe Đubrivo „Vaša kćerka je kurva“, buntovna tinejdžerica (Irena Tereza Prpić) sluša „fuck rock“, a njezina suprotnost, sestra šminkerica (Erna Rudnički) „hoda“ s bogatim tatinim sinom. Tu su simpatični prijatelji (Karlo Mrkša i Filip Eldan) sa štreberskim forama i pozdravima, roditelji koji se malo zgražaju što ima djeca gutaju „ecstasy“ odnosno MDMA i šmrču koku, a malo jadikuju što im kćeri „hitaju“ uloške u WC, ostavljaju šarene dlake u kadi ili što sin nikad ne spusti dasku...
No ne temelji se sve isključivo na komediji situacije, nego se u tim prizorima svakodnevice otkrivaju neuralgične točke suvremene varaždinske obitelji, koja je vjerojatno ista kao i svakodnevica većine ostalih obitelji postjugoslavenskog prostora, osuđena na preživljavanje pod čizmom korporativno-nacionalističkih vlada. Lajtmotiv predstave je „lova“ za laptop jednog od dječaka, koja je netragom nestala. Razlika između siromašnih i bogatih izlazi u plan kad se tom prijatelju koji neće dobiti laptop drugi prijatelj žali da nije dobio što je htio nego mu je tata kupio „tamo neki“ laptop za 15 tisuća kuna.
Čitav osvrt možete pronaći u najnovijem broju Varaždinskih vijesti
