-Zadovoljan sam, ali sada bih trebao biti ondje i što više promovirati izložbu, ali to ne mogu jer u Zagrebu radim i imam previše obaveza. Morao bih se preseliti u New York barem na šest mjeseci, ali u ovom trenutku to je vrlo teško, kaže Stephan Lupino koji danas stvara i izlaže kao nikada prije.
Nakon niza izložbi u nekoliko gradova uz našu obalu, među kojima je Rijeka bila zadnja u nizu, njegove su se fotografije otišle u Kinu, dok su skulpture izložene u njujorškoj galeriji dizajnera Domenica Vacce, čiji je svojevrsni zaštitni znak još od ranije Lupinova Fire Women, trometarska skulptura žene nestandardnih oblika. Ona, kao i niz drugih slikarskih i kiparskih radova - od kojih će neke, zahvaljujući austrijsko-hrvatskom kolekcionaru i promotoru umjetnosti Milanu Krivdi, biti 22. lipnja izložene u Grazu, a onda Beču, Münchenu te vjerojatno Londonu - zorno svjedoče o stvaralačkom radu i energiji Lupina i njegovog lupinizma koji bi početkom početkom iduće godine trebao biti predstavljen na retrospektivnoj izložbi u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori.
- To je moj lupinizam, nisam tipičan umjetnik i ljudi moj rad ne mogu svrstati. To je kreativna, luda, nadahnuta, nadrealna i prosvijećena energija, koja je sto godina ispred svog vremena i koju želim podijeliti s ljudima… Ne volim filozofirati i polemizirati o tome. Izbacujem ono što je u meni i osjećam povezanost s ne-kim višim silama, s božjom svemirskom energijom koja je većini nedokučiva, rekao je nedavno Lupino za Story.
U Hrvatskoj stvara, kako kaže, zato jer mu je tu „najbolja logistika“.
-A u sebi nosim inspiraciju izvana jer ne živim tu nego po cijelom svijetu. U Hrvatskoj mi je ipak malo previše banalno i previše tmurno, ali tu sam zbog djece, mame i logistike posljednjih desetak godina. U tom sam razdoblju napravio toliko umjetničkih djela koliko ih neki ne naprave u sto godina. U posljednje vrijeme svi forsiraju moje fotografije pa je nedavno u Ljubljani bila otvorena velika retrospektiva noćnog života ‘Stephan Lupino - Eighties in New York’. Slovenci sada planiraju izdati knjigu o tim fotografijama, a uskoro će u Kinu biti postavljena grupna izložba u kojoj je sedam mojih fotografija. No to me više toliko ne znanima, fotografija je sada u drugom planu, samo tu i tamo napravim neka snimanja, objašnjava.
Bez obzira o obliku izražavanja, Lupinu je ljudska forma i dalje glavna, ali u drugoj, novoj dimenziji.
-Lutke iz ciklusa ‘Another World’ su apokaliptične jer je takav svijet i sve što se u njemu događa. Na mene to utječe, ali i sve ono što sam proživio i što nosim u sebi. Najveći je problem ljudska pohlepa, došlo je do kolizije - bogati hoće sve više, a istodobno je sve više sirotinje. Kod nas je dodatni problem što nitko ne želi raditi jer su svi naučeni na prevare, nepotizam... Ali nisam pesimist i u svemu tome ima optimizma, naglašava.
Ako je poznat po fotografijama žena, drži da su mu najbolje fotografije djece i golih muškaraca.
-Po ženama sam uistinu poznat. To je tako jer u svijetu vlada površnost, važne su turske sapunice, ‘Big Brother’ i ‘Farma’, a ne ono što je uistinu važno. To mi je žalosno, kaže Lupino.
Svojevremeno je odbio ponudu Andyja Warhola da raditi za njega i njegov Interview Magazine zbog ponude Annie Flanders iz Detailsa, časopisa kojeg je smatrao jačim, a neke poslove slučajno je propustio, kao fotografiranje Medonne.
-Kada sam radio za talijanski Vogue, nazvala me glavna urednica Carla Sozzani i rekla da bih mogao fotografirati Madonnu te mi dala broj njezine agentice. Madonnu sam poznavao još dok se biciklom vozila New Yorkom i radila u jednom klubu kao konobarica. Nazvao sam je tek nakon pet dana, a tada ju je već netko drugi snimio. Nikad nisam patio na zvijezde, ali bilo je nekih s kojim sam dobro surađivao, poput Billyja Idola kojega sam fotografirao i čak mu radio pozivnice za nekoliko njujorških koncerata. Družio sam se s Joyjem i Dee Deejem iz Ramonesa, Bryana Ferryja fotografirao sam za nekoliko naslovnica, a on je volio fotografije mojih žena, baš kao i Jagger, rekao je Lupino za Story.
