U Republici Hrvatskoj je do 2021. godine postojao podzakonski propis pod nazivom Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom, a isti je prestao važiti donošenjem Pravilnika o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima na radu koji između ostalog propisuje koji sve napori postoje pri radu s računalom, kao i koje obveze ima poslodavac prema radniku u takvim slučajevima.
Evidentno je da je u današnje vrijeme većina poslova u potpunosti nezamisliva bez uporabe računala, a svakodnevni sjedilački posao sa sobom nosi brojne zdravstvene probleme. Gore navedeni Pravilnik navodi da napori pri radu s računalom obuhvaćaju statički napor zbog dugotrajnog sjedenja, dinamički napor zbog ponavljajućih pokreta, napor vida zbog dugotrajnog rada sa zaslonom i psihofiziološki napor u slučaju povećanih organizacijskih zahtjeva posla.
Predmetni Pravilnik definira što se zapravo ne smatra računalom pa se na navedene uređaje, poput računalnih sustava u prijevoznim sredstvima, vozačkim kabinama, prijenosnih računala koja nisu predviđena za stalni rad na mjestu rada i dr. ne primjenjuju odredbe Pravilnika.
Poslodavcu je stavljena obveze da procjenjuje razinu rizika za sve poslove koji se obavljaju s računalom i drugom opremom te isti mora uzimati u obzir sve rizike koji mogu dovesti do narušavanja zdravlja radnika, a i samog je radnika dužan osposobiti za siguran rad na računalu i upozoriti ga na sve okolnosti i zahtjeve u pogledu sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu s računalom.
Osim toga, na poslodavcu je obveza da informira radnike da je važno promijeniti aktivnost, ali i koristiti odmor i odmaknuti se od računala za vrijeme radnog vremena. Njegova je dužnost ujedno da osigura radnicima program vježbi za rasterećivanje opterećenih skupina mišića u suradnji sa specijalistom medicine rada.
Kao što je napomenuto, problemi s vidom sve su češći kod osoba koji svoje poslove obavljaju za računalom, pa da se doskoči i tom problemu, poslodavac je dužan omogućiti radniku koji će raditi na računalu pregled vida kod specijalista medicine rada, a isto je dužan učiniti i svakih 5 godina do navršene 45 godine radnika, a nakon toga svake tri godine te financijska sredstva za navedene preglede mora osigurati poslodavac.
Ujedno su propisani minimalni zahtjevi koji moraju biti ispunjeni u radu s računalom, pa tako postoje posebne odredbe koje se odnose na udaljenost zaslona od očiju, visinu tipkovnice, propisani su uvjeti koje mora ispunjavati radni stol ili radna površina, kakav mora biti radni stolac, a posebnim je odredbama propisano koje sve zahtjeve mora ispuniti radni okoliš, odnosno kakav mora biti radni prostor, osvijetljenost, a uređeno je i pitanje buke, bliještanja i odsjaja, zračenja kao i mikroklimatski uvjeti koji se moraju poštovati, konkretno uređeno je pitanje toplinske udobnosti, uporabe klima uređaja i sl.
Neke od zanimljivosti iz PRILOGA IV. predmetnog Pravilnika govore o tome da primjerice tipkovnica ne smije imati sjajnu površinu, da tipke i simboli na tipkama moraju biti jasno označeni i lako čitljivi, da ispod stola mora biti dovoljno slobodnog prostora za udobno sjedenje, da visina sjedala radnog stolca mora biti podesiva, kao i da naslon mora biti podesiv po nagibu i visini.
Uzimajući u obzir sve navedeno, jasno je da bi se ispunili svi navedeni zahtjevi da bi poslodavac morao utrošiti znatna materijalna sredstva, a vrlo često to nije u mogućnosti, i brojni radnici, pa i sami poslodavci za sebe vrlo često ne ispune sve Pravilnikom propisane uvjete.
Obzirom da višegodišnji rad u uredu pred računalom može prouzrokovati brojne vrlo ozbiljne zdravstvene probleme, poput sindroma karpalnog tunela, probleme s vidom, bol u vratu, leđima, umor, na svakom je radniku da poduzme sve mjere kako bi u što je moguće većoj mjeri zaštitio sebe od negativnih posljedica rada na računalu.
