Radnici i poslodavci vrlo često sklapaju ugovor o radu na određeno vrijeme, ali radnici prilikom sklapanja takvog ugovora nisu svjesni zakonskih odredaba koje ih štite.
Zakon o radu predviđa da je pravilo da se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme. Takav ugovor mnogo je povoljniji za radnika. Čak i u slučaju da poslodavac i radnik propuste regulirati pitanje vremena na koji je ugovor sklopljen, Zakon o radu u tom slučaju utvrđuje da se smatra da je takav ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme.
Sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme predviđeno je Zakonom o radu kao iznimka. Riječ je o ugovorima u kojima je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Poslodavci se odlučuju na sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme najčešće da popune radno mjesto privremeno nenazočnog radnika koji primjerice koristi bolovanje duljeg trajanja ili zbog povećanog opsega posla kojeg postojeći radnici ne mogu obaviti.
Najdulje dozvoljeno ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme je tri godine. Iznimno, ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme može trajati i dulje od tri godine, ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili u slučajevima kada je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.
U slučaju da radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. U takvom slučaju radnik se može obratiti poslodavcu sa zahtjevom za utvrđenje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, a ako poslodavac ne udovolji tom zahtjevu, radnik može pokrenuti parnični postupak pred nadležnim sudom, odnosno tužbom za utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme.
Specifična je zakonska odredba Zakona o radu koji predviđa da se prvi ugovor o radu na određeno vrijeme može sklopiti na vrijeme dulje od tri godine, a vrijeme dulje od tri godine već samo po sebi predstavlja dugi vremenski period, pa je zapravo pitanje smislenosti odredbe koja predviđa sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju duljem od 3 godine, poput primjerice 4 ili 5 godina.
Za radnike koji su zaposleni temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme bitno je da budu upoznati s činjenicom da imaju pravo na iste uvjete rada kao i radnici zaposleni temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, ali pod uvjetom da je riječ o radnicima s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, kao i da obavljaju iste ili slične poslove.
Za poslodavca je važno znati da ugovor o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme ima pravo redovito otkazati samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom, pa je vrlo važno pažljivo pristupiti sastavljanju ugovora o radu.
Zakon o radu predviđa vrlo stroge kazne ako poslodavac s istim radnikom sklopi uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, ili ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog, ili ako trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, traje neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekog drugog objektivnog razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.
Novčana kazna za prekršaj koji počini poslodavac pravna osoba, a koji je ranije opisan, poslodavac može očekivati novčanu kaznu u iznosu od 31.000,00 kuna pa čak do 60.000,00 kuna.
