Većina ljudi nije upoznata s činjenicom da u hrvatskom pravosudnom sustavu važnu ulogu igraju i laici koji kao suci porotnici sudjeluju u donošenju odluka, a isto tako i sa činjenicom da brojni građana i sami ispunjavaju kriterije da postanu suci porotnici.
Sudjelovanje građana, laika, u radu sudova jedan je od načina na koji se građanima omogućuje direktniji utjecaj na ostvarivanje sudbene vlasti. Za razliku od profesionalnih sudaca koji imaju odgovarajuće obrazovanje i iskustvo, suci porotnici nisu pravni stručnjaci niti im je sudovanje osnovno zanimanje.
Riječ je o građanima koji moraju ispuniti određene zakonske uvjete, o čemu će više riječi biti u nastavku, a sve kako bi mogli sudjelovati u donošenju odluka u sudskim postupcima određene vrste.
Laici su kroz povijest na različite načine sudjelovali u sudovanju te su se kriteriji za sudjelovanje mijenjali kroz vrijeme. U početku su kriteriji za sudjelovanje bilo vrlo strogi, ali se postepeno nastojalo omogućiti sve većem broju ljudi da sudjeluje u pravosudnom sustavu i uvjeti su postajali sve jednostavniji.
Iz televizijskih serija i filmova građani su upoznati s pojmom porote, ali u Republici Hrvatskoj je situacija nešto drugačija i to na način da suci porotnici sudjeluju u radu sudova s profesionalnim sucima.
Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o sudovima propisano je tko i pod kojim uvjetima može postati sudac porotnik. Ustav priznaje sudjelovanje sudaca porotnika u suđenju, dok Zakon o sudovima određuje pretpostavke njihova imenovanja. Osnovni uvjeti su punoljetnost, hrvatsko državljanstvo i dostojnost za obnašanje dužnosti suca porotnika.
Posebno je zanimljiv upravo kriterij dostojnosti. Za razliku od dobi i državljanstva, koji se mogu relativno jednostavno provjeriti, dostojnost nije moguće svesti na jednu konkretnu činjenicu. Ona zahtijeva procjenu osobnih i moralnih karakteristika kandidata te njegove prikladnosti za obnašanje javne dužnosti. Pri tome odluka nadležnog tijela ne bi smjela biti proizvoljna, nego mora počivati na konkretnim okolnostima i biti obrazložena.
Nadalje, postoje i određene okolnosti koje onemogućavaju obnašanje porotničke dužnosti. Cilj tih ograničenja jest spriječiti sukob interesa i osigurati nepristranost osobe koja sudjeluje u donošenju sudske odluke.
Suci porotnici, primjerice, ne mogu biti članovi političkih stranaka niti se baviti političkim djelovanjem, a određene profesionalne i poslovne aktivnosti također su nespojive s tom funkcijom. Time se nastoji osigurati da porotnik odluke donosi neovisno o političkim, profesionalnim ili drugim interesima.
Važnu ulogu suci porotnici imaju i u postupcima koji se vode prema maloljetnicima. U tim predmetima od sudaca porotnika očekuje se dodatno iskustvo u radu s mladim osobama, odnosno razumijevanje njihove dobi, razvoja, obiteljskih okolnosti i odgojnih potreba, a koje kriterije treba uzeti u obzir prilikom donošenja sudske odluke.
Iako načelno izgleda kao da suci porotnici mogu imati samo pozitivan utjecaj na pravosudni sustav, kritike na njihovo sudjelovanje u pravosudnom sustavu su brojne prvenstveno zbog nedostatka njihove pravne stručnosti.
Kao što je ranije napomenuto, hrvatski pravni sustav omogućuje relativno široko uključivanje građana u sudovanje, ali istodobno postavlja određene granice radi zaštite neovisnosti sudstva. Prostor za poboljšanje mogao bi se pronaći u jasnijem određivanju načina provjere pojedinih uvjeta, osobito provjere kriterija dostojnosti, kao i u transparentnijem postupku izbora kandidata.
U svakom slučaju, suci porotnici pozitivno djeluju na suce profesionalce i donose svježu perspektivu, svoje osobne poglede i stavove koji u kombinaciji sa profesionalnom stručnošću suca profesionalca zasigurno dovode do kvalitetne, pravedne i na zakonu zasnovane sudske odluke.
