Nedavno, dana 08. svibnja 2024. godine stupio je na snagu novi Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače, a koji Pravilnik propisuje uvjete za obavljanje zdravstvenih pregleda, odnosno vrstu i opseg istih, kako se vodi evidencija i medicinska dokumentacija, pa tako i ona za psihologijsko testiranje, potom kako izgledaju uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti vozača i konačno kako postupati sa vozačima kojima je privremeno uvređena nesposobnost za sigurno upravljanje vozilom.
Navedenim Pravilnikom točno je izvršeno razvrstavanje vozača i kandidata za vozače u skupine, odnosno u prvu skupinu pripadaju svi vozači kategorija A, A1, A2, AM, B, BE, F i G, dok u drugu skupinu pripadaju svi vozači koji koriste vozila B kategorije u profesionalne svrhe i svi vozači kategorija C, D i H te je ovisno o tome pripadate li u prvu ili u drugu skupinu propisano tko obavlja zdravstveni pregled, kojeg sadržaja je taj pregled i u kojim se rokovima isti moraju obaviti.
Vjerojatno je svima najzanimljivije pitanje kada se zdravstveni pregledi trebaju obavljati kod upravljanja vozilom B kategorije obzirom da najveći broj populacije vozi upravo osobna vozila.
Kao što vam je i poznato zdravstveni pregled se svakako mora obaviti kada ste još u fazi kandidata za polaganje ispita, ali i prilikom produljenja vozačke dozvole ako je obveza takvog pregleda utvrđena zdravstvenim uvjerenjem na temelju kojeg je vozačka dozvola izdana.
Pregledi su svakako češći za vozače kamiona koji se obavljaju redovito svakih 5 godina, a ako ste instruktor vožnje ili pak koristite osobno vozilo u profesionalne svrhe na kontrolu morate biti spremni svakih 10 godina, kao i prilikom produljenja vozačke dozvole.
U djelu Pravilnika koji se odnosi na evidentiranje promjene zdravstvenog stanja nametnuta je obveza liječnicima koji su utvrdili da kod vozača postoji neka bolest radi koje vozač nije sposoban upravljati vozilom na razdoblje dulje od 6 mjeseci da o takvoj nesposobnosti odmah po saznanju obavijeste policijsku postaju ili upravu prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta vozača.
Za očekivati je da vozači i sami primjete da nisu u mogućnosti upravljati motornim vozilom nakon primjerice moždanog udara, ali isto tako vozači si vrlo često ne žele priznati da zbog svog zdravstvenog stanja ugrožavaju sebe i druge sudionike u prometu jer podcjenjuju značaj svojeg zdravstvenog stanja, primjerice kada boluju od epilepsije ili imaju određene psihičke poremećaje ili poremećaje u ponašanju.
Ako pak bi liječnik utvrdio da kod vozača postoji takvo stanje, odnosno da isti boluje od bolesti zbog koje nije sposoban sigurno upravljati vozilom, ali samo privremeno, u svakom slučaju u trajanju kraćem od 6 mjeseci, dužan je o tome upozoriti vozača i u njegovu medicinsku dokumentaciju evidentirati takvu njegovu nesposbnost kraćeg trajanja.
Riječ je o specifičnim situacijama koje su svima više-manje poznate u praksi, primjerice nakon operacije pod općom ili lokalnom anestezijom ne preporuča se vožnja minimalno narednih 24 sata, a isto tako ako se liječite od zloćudne bolesti i primate kemoterapiju preporuka je da ne vozite 24/48 sati nakon primitka takve terapije.
Kod primjene određenih lijekova, odnosno djelatnih tvari u tim lijekovima, posljedica može biti da vozač ne može sigurno upravljati motornim vozilom jer iste utječu na psihofizičke sposobnosti vozača. Primjerice kod korištenja određenih lijekova za liječenje pretilosti, lijekova koji su mišićni relaksanti, anestetici i sl.
Iako bi ovakav Pravilnik mogao izazvati brojne kontroverze i na neki način negativno utjecati na rad liječnika koji će se uglavnom zamjerati svojim pacijentima kada ih upozore da nisu sposobni sigurno upravljati motornim vozilom, za očekivati je da će isti imati i brojne pozitivne efekte, odnosno da će se ovakvim strožim pristupom povećati sigurnost na prometnicama.
