Zasigurno ste kao roditelj svjesni da ukoliko vaše maloljetno dijete nekome napravi štetu da će se upravo vas pozvati na odgovornost.
Za razumijevanje odgovornosti osoba koje nisu punoljetne potrebno je poznavati i razlikovati pojmove poslovne i deliktne sposobnosti. Za razliku od poslovne sposobnosti koja zapravo znači da je osoba sposobna svojim očitovanje volje stvoriti pravni učinak, primjerice sklopiti valjani ugovor, deliktna sposobnost znači da je osoba sposobna biti odgovorna zato što je počinila neku protupravnu radnju, odnosno najjednostavnije rečeno osoba je ubrojiva, razumije svijet oko sebe i može samostalno donositi odluke.
Kada osoba napuni četrnaest godina sukladno hrvatskim pravnim propisima ista je deliktno sposobna te odgovara za štetu koju je prouzročila kao i punoljetna osoba prema općim pravilima o odgovornosti, osim ako se uspije u postupku dokazati da osoba iako je navršila četrnaest godina nije bila sposobna za rasuđivanje.
Za djecu od sedme do četrnaeste godine života vrijedi pravilo da iste nisu sposobne za rasuđivanje, ali je u eventualnom sudskom postupku moguće dokazivati da je konkretna osoba bila sposobna shvatiti značenje svojih djela iako je mlađa od četrnaest godina.
Neovisno o tome koliko dijete ima godina, i ima li ili nema deliktnu sposobnost, za bilo kakvu prouzročenu štetu odgovaraju njegovi roditelji, s razlikom da ukoliko je dijete deliktno sposobno isto solidarno odgovara za štetu sa svojim roditeljima. Potpuno je jasno da su roditelji ti koji imaju dužnost brinuti o ponašanju svojeg djeteta, pa su samim time prvi odgovorni ukoliko zbog djetetovog ponašanje dođe do štete nekoj trećoj osobi ili imovini.
Pravna pozicija roditelja po pitanju odgovornosti zapravo najviše ovisi o tome koliko godina ima dijete koje je uzrokovalo štetu. Ako dijete nije navršilo sedam godina, roditelji su za bilo kakvu štetu odgovorni neovisno o krivnji, ali ipak postoje određene mogućnosti da se svoje krivnje barem djelomično oslobode i to prvenstveno ukoliko su dijete povjerili drugoj osobi koja je bila zadužena za čuvanje i nadzor; primjerice odgovornim osobama u dječjem vrtiću ili sl.
Ako je dijete već napunilo sedam godina i napravilo je nekakvu štetu roditelji su odgovorni temeljem pravila o subjektivnoj odgovornosti, što znači da se njihova krivnja pretpostavlja, ali im je ostavljena mogućnost dokazivanja da je šteta nastala bez njihove krivnje. Vrlo je teško dokazati u eventualnom sudskom postupku da roditelj nije odgovaran za štetu koju je dijete napravilo jer su obveze roditelja tumačene vrlo široko i odnose se na dužnost da se dijete odgaja, da se o njemu skrbi, da ga se educira o dozvoljenim i nedozvoljenim ponašanjima, da se nad djecom vrši nadzor, poduzimaju odgovarajuće mjere u slučaju konfliktnih situacija s drugom djecom i dr.
Ako pak ste dijete ostavili u školi ili na nekoj slobodnoj aktivnosti vjerujući da je dijete u sigurnim rukama, a ipak u tom periodu dijete počini štetu, tada su škola ili bilo koja druga ustanova kojoj ste dijete povjerili odgovorni za takvu štetu, ali oni isto tako mogu dokazivati da su pravilno obavljali nadzor nad djetetom, ali i da bi šteta nastala da su nadzor brižljivo obavljala, iako to možda u konkretnom slučaju i nisu učinili.
Ako pak ste svoje dijete ostavili baki, djedu, svojoj rodbini ili prijateljima na čuvanje i dijete je štetu počinilo u tom periodu, osoba kojoj je šteta nastala i dalje može svoja prava ostvarivati od roditelja djeteta ako ta osoba dokaže da su roditelji odgovorni za takvo djetetovo ponašanje jer su ga roditelji loše odgojili ili su mu sami usadili loše navike, poroke ili sl.
U svakom slučaju, ako ste roditelj maloljetnog djeteta i vaše dijete prouzrokuje nekakvu štetu, morate biti spremni da ćete vi prvi biti pozvani na očitovanje o navedenom, ali malo je vjerojatno da će se pokretati bilo kakvi sudski postupci jer se takve situacije obično riješe mirnim putem zajedničkom suradnjom svih uključenih osoba.
