Nažalost, nerijetki su slučajevi u prometu u kojima dolazi zbog naleta divljači na automobil koji je u kretanju te je materijalna šteta koja pritom nastane uobičajeno vrlo visoka. Vozač se opravdano pita kome se u takvoj situaciji može obratiti za naknadu štete, a veliki broj sudskih postupaka vodi se upravo radi dobivanja odgovara na navedeno pitanje.
Sudska praksa nije zauzimala jedinstveni stav o navedenom pitanju, pa je u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da je divljač opasna stvar i da za štetu koju počini divljač naletom na vozilu u pokretu odgovara lovačko društvo koje upravlja lovištem na čijem području je šteta nastala. Naravno, pod uvjetom da nema doprinosa vozača ili da ne postoji njegova isključiva odgovornost za nastalu štetu.
Nezavidnoj poziciji lovoovlaštenika doprinosi i nezainteresiranost osiguravajućih društava za osiguravanjem lovišta, odnosno nametanje visokih cijena polica osiguranja.
Dakle, sukladno stavu Vrhovnog suda RH, lovačko društvo, odnosno udruga snosi objektivnu odgovornost ako je na javnoj cesti došlo do naleta divljači na vozilo jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost da će prouzrokovati štetu vozilu koje se tom cestom kreće.
Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, onaj tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Ali ako šteta potječe od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivnju, dakle po načelu objektivne odgovornosti. Za štetu nastalu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.
Da bi razumjeli koncept objektivne odgovornosti vlasnika opasne stvari, bitno je razumjeti što se smatra opasnom stvari sukladno sudskoj praksi, obzirom da zakon ne sadrži jedinstvenu definiciju. Svaka ova stvar, bilo pokretna ili nepokretna, koju po prirodi stvari čovjek može nadgledati, odnosno kontrolirati, i koje položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu tako da tu stvar treba nadgledati i upotrebljavati s osobitom pozornošću.
Upravo zbog navedenog razloga javljaju se brojne kritike tumačenja divljači kao opasne stvari jer nad divljači praktično ne postoji mogućnost nadzora, njeno kretanje se ne može nadzirati, kontrolirati niti se njime može upravljati, a što je u suprotnosti sa definicijom opasne stvari.
Ističe se ujedno da je upitno tko je zapravo vlasnik divljači jer je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a ako je u lovištu smatra se da je njen vlasnik Republika Hrvatska, dok lovoovlaštenik gospodari divljači što uključuje njen uzgoj, zaštitu, lov, korištenje divljači i njenih dijelova. Dakle, iako lovoovlaštenik ima sva gore navedena prava to ga ne čini njenim vlasnikom.
Ustavni sud Republike Hrvatske također se bavio pitanjem odštetne odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu naletom vozila na divljač te je 2019. godine zauzeo stav da je vozač sam odgovoran za nastalu mu štetu ako je postupao protivno propisima o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a lovačko društvo odgovara ako je šteta nastala uslijed provođenja lova na njegovu lovištu.
U tijeku je predstavljanje izmjena i dopuna Zakona o lovstvu koji bi trebao bolje i preciznije urediti odgovornost za štete od divljači po uzoru na modele koji su u praski u većini država članica Europske unije, pa preostaje pričekati hoće li napokon zakonodavac stati na kraj neujednačenoj sudskoj praksi i dugotrajnim sudskim postupcima s neizvjesnim ishodom koji su većinom završavali na štetu lovoovlaštenika.
