Iako nam se čini da se spolno uznemiravanje na radnom mjestu dešava uvijek nekome drugome, brojna istraživanja pokazuju da je spolno uznemiravanje češće nego što mislimo, pa tako istraživanje predstavljeno u Centru za ženske studije u Zagrebu 2021. godine pokazuje da je preko 71% zaposlenih u Republici Hrvatskoj doživjelo neki oblik spolnog uznemiravanja, od čega je u 92% slučaja bilo riječ o osobama ženskog spola.
Žrtve spolnog uznemiravanja nemaju kome unutar radnog okruženja čak niti podnijeti prijavu o problemima s kojima se susreću, a čak i ako imaju, smatraju da takva prijava ne bi rezultirala sankcioniranjem takvog ponašanja. Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Dakle, pod navedeni se pojam mogu podvesti razni oblici ponašanja, od primjerice sugestivnih komentara, požudnih pogleda, neželjenih dodira, grljenja, neželjenih poziva i poruka seksualne prirode, pa sve do seksualne prisile i pokušaja silovanja. Žrtve spolnog uznemiravanja kada krenu proučavati pravnu regulativu nerijetko bivaju zbunjene činjenicom da čak četiri važeća zakona reguliraju predmetno pravno područje, a mnogi nisu svjesni da određeni oblici spolnog uznemiravanja predstavljaju i kazneno djelo protiv spolne slobode za koje je predviđena zatvorska kazna u trajanju do čak dvije godine.
Da bi spolno uznemiravanje imalo obilježja kaznenog djela, spolno uznemiravanje mora potjecati od osobe koja je nadređena, odnosno u odnosu na koju se žrtva nalazi u odnosu zavisnosti (poslodavac-radnik) ili pak takvo uznemiravanje mora biti usmjereno prema osobi koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje.
Kod seksualnog uznemiravanja vrlo često je riječ o takozvanom quid pro quo uznemiravanju; primjerice kad vam nadređeni uvjetuje seksualnim odnosom određenu korist koja za vas ima veliku važnost, primjerice napredovanje na radnom mjestu, prolazak bitnog ispita ili sl. Činjenica da ste na neki način "dobrovoljno" pristali na takav odnos nije važna za nastanak spolnog uznemiravanja, odnosno i u tom slučaju možemo govoriti o istom.
Zanimljiv je slučaj iz sudske prakse Županijskog suda u Bjelovaru koji je 2012. godine odlučio na sljedeći način: "Kada radnica u obavljanju poslova svoga radnog mjesta (telefonist zabavnog servisa - tarot usluga) bude izložena telefonskim pozivima vulgarnog (pornografskog) sadržaja jer je poslodavac, protivno sklopljenom ugovoru o radu s tom radnicom, na istoj telefonskoj liniji objavio i pružanje usluga seksualnog sadržaja, riječ je o obliku spolnog uznemiravanja (diskriminaciji) te o povredi njenih prava iz radnog odnosa, zbog čega joj pripada pravo na zaštitu od tog uznemiravanja, i pravo na naknadu pretrpljene neimovinske štete ako joj poslodavac na njen zahtjev ne pruži zaštitu od tog uznemiravanja".
U predmetnom je sporu tužiteljica zahtijevala naknadu štete zbog povrede njezinih prava iz radnog odnosa počinjenih od strane poslodavca jer isti nije zaštitio njeno dostojanstvo kao radnika za vrijeme obavljanja posla od spolnog uznemiravanja. Budući da je poslodavac sukladno odredbama Zakona o radu dužan zaštititi radnika od spolnog uznemiravanja od strane nadređenih, suradnika i osoba s kojima osoba redovito dolazi u kontakt za vrijeme obavljanja posla, a što je u konkretnom slučaju propustio učiniti, radnici je sud priznao pravo na naknadu štete koju je poslodavac uzrokovao povredom prava iz radnog odnosa i to zbog povrede prava ličnosti sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Upravo navedeni primjer iz sudske prakse ukazuje na to da se žrtve seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu mogu izboriti za svoja prava unatoč nepovjerenju koje imaju u pravosudni sustav te unatoč činjenici da će vrlo vjerojatno sudski spor biti dugotrajan i financijski iscrpljujući.
