Provođenje ovrhe na pokretninama radi naplate potraživanja vjerovnika strašno je neugodan postupak za dužnika i u svakom slučaju bolje je spriječiti da do pljenidbe Vaših pokretnih stvari uistinu i dođe. Ali, ukoliko se već nalazite u navedenoj situaciji valja se upoznati sa zakonskim okvirom koji regulira predmetni postupak kako bi ipak mogli zaštititi svoja prava u mjeri u kojoj Vam je zakonski to dopušteno.
Sud koji je nadležan za donošenje rješenja o ovrsi na pokretninama je onaj sud u kojem se mjestu nalaze pokretnine koje će biti predmetom ovrhe, a sve sukladno onome što naznači ovrhovoditelj u svom prijedlogu. Ako ovrhovoditelj ne zna gdje se nalaze pokretnine ovršenika odluku će donijeti sud prema mjestu prebivališta ili boravišta ovršenika jer se pretpostavlja da se tamo nalaze i njegove pokretnine.
Kada Vam u kuću stigne ovrhovoditelj sa sudskim ovršiteljem i eventualno drugim osobama koje će osigurati prijevoz Vaših pokretnina dobro je da znate koje su stvari izuzete od ovrhe, odnosno koje Vam pokretnine nisu ovlašteni zaplijeniti niti nad njima provesti druge ovršne radnje.
Sve Vaše osobne stvari- odjeća, obuća i stvari za zadovoljenje potreba kućanstva poput štednjaka, hladnjaka i sl., hrana, ogrjev, sve druge pokretnine koje su Vam potrebne za održavanje poljoprivrednog gospodarstva, obavljanje obrtničke djelatnosti ili samostalnog zanimanja, odličja, medalje pomagala osobama s invaliditetom i druge zakonom predviđene pokretnine ne mogu biti predmetom ovrhe.
Kako zapravo izgleda uredovanje i što ono točno znači?
Nakon što je zakazano uredovanje na licu mjesta, najčešće u mjestu prebivališta ili boravišta ovršenika, kući, stanu ili poslovnom prostoru u kojem se nalaze ovršenikove pokretnine, sudski ovršitelj predaje ovršeniku rješenje o ovrsi i poziva ga da plati iznos za koji je određena ovrha s kamatama i troškovima, a koji obračun duga je obvezan donijeti ovrhovoditelj na sam dan uredovanja.
Ukoliko ovršenik nije u mogućnosti platiti iznos duga ili nije moguće postizanje nikakvog dogovora o otplati duga na drugi način, primjerice u ratama, kreće se u sastavljanje pljenidbenog popisa. Riječ je o popisu pokretnina u posjedu ovršenika i prvenstveno se popisuje ono što predloži ovrhovoditelj.
Problem se može pojaviti iz razloga što Ovršni zakon smatra da je sve što se nalazi na ovršeniku, na ili u njegovoj nekretnini, stanu kojem stanuje ili poslovnoj prostoriji koju je zakupio zapravo njegovo, a realna je situacija da to može biti u vlasništvu i trećih osoba, ne nužno u vlasništvu ovršenika.
Stoga se prvenstveno popisuju pokretnine u pogledu kojih nema primjedbi u smislu postojanja tuđih prava na istoj, dakle koje se najlakše mogu unovčiti. Uvijek se popisuje onoliko pokretnina za koje se smatra da su dostatne da se namiri cjelokupni dugovani iznos zajedno sa svim troškovima.
Dakle, zajedno sa popisom pokretnina procjenjuje se njihova vrijednost od strane sudskog ovršitelja, a postoje i iznimke kada to radi sudski procjenitelj ili posebni vještak.
Nakon što se pokretnine popišu oduzimaju se ovršeniku i predaju ovrhovoditelju ili nekoj trećoj osobi na čuvanje, a ako se ostavljaju kod ovršenika na njih se stavlja oznaka da su zaplijenjene i njemu je zabranjeno da njima raspolaže na bilo koji način. Novac, vrijednosti papiri i dragocjenosti predaju se u sudski ili javobilježnički polog.
Da bi se ovrhovoditelj namirio potrebno je prodati stvari koje su oduzete ovršeniku i to na zakonom predviđeni način, usmenom javnom dražbom ili neposrednom pogodbom, a samim se postupkom nećemo baviti u ovome članku.
Konačno iz prodajne se cijene namiruje ovrhovoditelj i to na način da sud bez održavanja ročišta odredi način namirenja i to tako da se prvo namire sami troškovi postupka, potom troškovi određeni u ovršnoj ispravi, kamate i konačno sama glavnica, odnosno glavna tražbina.
U praksi je gore opisani postupak jako mučan i neugodan za sve sudionike istoga, kako za ovrhovoditelja, a najviše za ovršenika koji se mora suočiti s time da se njegove stvari iznose iz njegove kuće ili stana i potom prodaju za namirenje duga.
U takvim slučajevima ovršenici vrlo često onemogućuju na razne načine ulazak u svoj stan ili kuću, zaključavaju se, u dvorište puste pse ili pribjegavaju drugim načinima da izbjegnu neizbježno jer je zakon predvidio rješenje za svaku takvu situaciju.