Ako ste se susreli s parničnim postupkom pred hrvatskim sudovima vjerojatno ste uvidjeli da je sudac koji vodi postupak najbitnija osoba u samom postupku. Sud utječe na brzinu trajanja postupka, utječe na odnos protivnih stranaka u postupku te je dužan upozoriti stranke da imaju obvezu predložiti relevantne činjenice i dokaze u postupku te potom otvoreno raspravljati o svim činjeničnim i pravnim aspektima spora.
Jedno od načela parničnog postupka jest načelo otvorenog pravosuđenja. Da bi sud mogao donijeti zakonitu odluku potrebno je provesti pravično suđenje, bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, a sud je ujedno dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.
Predmetno načelo zapravo omogućuje sudu, kada ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, da upozori stranke na njihovu dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode ili dokaze protivnika, a osobito za potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznošenja razloga zašto smatraju da je to potrebno.
Sud postavljanjem pitanja ili na drugi svrsishodan način nastoji da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune navodi stranaka kao i da se točno navedu ili dopune dokazna sredstva, a sve s ciljem da sud točno i potpuno utvrdi činjenično stanje što mu je nedvojbeno potrebno za donošenje odluke o predmetu spora. Sud će također sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora, a može omogućiti strankama da se o pravnim pitanjima izjasne, a sve iz razloga jer sud ne može svoju odluku donijeti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se tijekom postupka raspravljalo.
Sud dakle, strankama može postavljati pitanja i davati savjete, a sudac se može i izjasniti o vlastitim stavovima o procesnom materijalu i na taj način načelo otvorenog pravosuđenja predstavlja korektiv raspravnom načelu jer daje sudu mogućnost da utječe na stranke da se ne prikuplja nepotreban dokazni materijal, ne stvaraju visoki troškovi postupka i samim time produljuje njegovo trajanje.
Takvim vođenjem postupka sud može stranke približiti i mirnom rješenju spora, dakle efikasno rješenje spora ne mora biti nužno u parnici nego je često puno bolja opcija rješavanje spora van parnice u okviru mirnog rješenja spora.
Načelo otvorenog pravosuđenja dolazi do izražaja, po prirodi stvari, na samim početcima postupka, odnosno u prethodnom postupku i to samo kada sudac koji vodi postupak smatra da postoje određeni nedostatci u procesnom materijalu koji su stranke predložile, ali sud ga može koristiti i kasnije tijekom postupka obzirom da je cilj postupka donošenje zakonite i pravilne odluke o predmetu spora.
Cilj načela otvorenog pravosuđenja je zaštititi stranke od neočekivanog ishoda sudskog postupka na način da sud aktivno sudjeluje u postupku prikupljanja procesnog materijala, upozorava stranke na njegove nedostatke bilo zbog neznanja, neinformiranosti stranaka ili jednostavno pogrešnog uvjerenja u bitnost određenih dokaznih sredstava za donošenje pravilne sudske odluke.
Samo odgovarajućom suradnjom suda i stranaka u sporu može se efikasno provesti parnični postupak te jedino tako proveden postupak može biti u interesu svih njegovih sudionika.
