Možda ste se i sami susreli sa situacijom u kojoj ste nekome darovali nešto vrijedno, poput nekretnine ili pokretnine, ali ste kasnije bili dovedeni u situacije u kojima ste požalili zbog učinjenog darovanja.
Zakon o obveznim odnosima propisao je mogućnosti zbog kojih je ovaj besplatni pravni posao moguće opozvati, ali nije svako ponašanje obdarenika, kojeg možda darovatelj smatra nezahvalnim, razlog za opoziv darovanja. U svakom je konkretnom slučaju na sudu da utvrdi jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za opoziv darovanja obzirom da zakonske odredbe ostavljaju prostor različitim tumačenjima.
Naime, Zakon o obveznim odnosima propisuje opoziv darovanja zbog osiromašenja darovatelja i zbog grube nezahvalnosti obdarenika, o čemu ćemo i pisati u ovome članku. Gruba nezahvalnost u zakonskom smislu podrazumijeva da je osoba koja ja primila dar učinila prema darovatelju ili prema nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili pak da se ta osoba teže ogriješila o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili užoj obitelji darovatelja.
Na prvi je pogled jasno da ova zakonska odredba može biti protumačena na različite načine, pa se tako opravdano postavlja pitanje o kakvom to kaznenom djelu mora biti riječ, a nije niti najjasnije o kakvoj se povredi zakonskih obveza misli u kontekstu ostvarivanja prava na opoziv darovanja, a nije točno definirano niti tko se smatra članom uže obitelji darovatelja.
Svako kažnjivo djelo, bilo ono počinjeno iz nehaja ili namjere, može predstavljati razlog za opoziv darovanja ako je takvim ponašanjem pokazan krajnji oblik nezahvalnosti obdarenika prema darovatelju, odnosno opoziv darovanja je moguć zbog svakog onog djela ili ponašanja koje po svojoj težini ili posljedicama na odnose među strankama razumno opravdava opoziv darovanja.
Zakon također propisuje da je opoziv moguć zbog težeg ogrješenja o zakonom utvrđene dužnosti obdarenika prema darovatelju. Bitno je uočiti da je opoziv moguć samo zbog povrede zakonom, ali ne i ugovorom utvrđenih dužnosti; pa ukoliko primjerice obdarenik nije ispunio neku obvezu koju je preuzeo samim tim ugovorom ili nekim drugim ugovorom sklopljenim s darovateljem isti neće biti u mogućnosti opozvati učinjeno darovanje.
Zanimljivo je da je čak Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da pitanje grube nezahvalnosti nije moguće standardizirati kroz sudsku praksu, već da je na svakom pojedinačnom sudu koji vodi postupak zadatak da utvrdi predstavlja li određeno ponašanje grubu nezahvalnost koja opravdana opoziv darovanja.
Sudovi su iz navedenog razloga bili suočeni sa različitim ponašanjima koje su tužitelji smatrali grubom nezahvalnošću, a upravo je na tužitelju teret dokaza da određeno ponašanje predstavlja grubu nezahvalnost.
Sudska praksa je primjerice zauzela stav da prijevara bračnog druga ne predstavlja razlog za opoziv jer, iako je propisano da se partneri moraju međusobno poštovati i biti si vjerni, ponašanje suprotno navedenom ne predviđa nikakvu sankciju sukladno pravilima obiteljskog prava, pa su sudovi zaključili da ponašanje suprotno navedenim obvezama ne može povlačiti niti nikakve sankcije u građanskopravnim odnosima, pa tako niti rezultirati opozivom darovanja.
Važno je napomenuti da ukoliko je darovatelj oprostio obdareniku njegovo ponašanje, odnosno njegovu grubu nezahvalnost, time je ujedno izgubio mogućnost opoziva darovanja, a zakonom je propisano da i nasljednici darovatelja mogu opozvati darovanje, ali samo u dva slučaja; kada je obdarenik namjerno usmrtio darovatelja ili ga je spriječio da opozove darovanje.
Stoga, ne predstavlja svaka gruba riječ, psovka, neposjećivanje darovatelja, pa čak niti preljub ponašanje koje bi sudovi smatrali grubom nezahvalnošću, pa prilikom sklapanja ugovora o darovanju dobro promislite jeste li sigurni da je obdarenik osoba kojoj besplatno želite prenijeti svoju imovinu u vlasništvo.
