Brojni građani su se nažalost imali prilike susresti sa dugogodišnjim sudskim postupcima, a neki od njih čak su bili sudionici postupaka koji su trajali ili traju više desetljeća.
Iako Ustav Republike Hrvatske propisuje pravo svakog građanina na suđenje u razumnom roku, zakonski propisi u pravilu ne propisuju u kojem točno bi roku sudski postupak morao biti dovršen. Doduše, za određene je postupke predviđeno žurno, odnosno hitno postupanje, kao primjerice kod rješavanja obiteljsko-pravnih stvari vezanih uz dijete sukladno Obiteljskom zakonu, ali niti tu nije predviđen neki konačni rok u kojem bi postupak trebalo okončati.
Da bi se stranke zaštitile od dugotrajnih sudskih postupaka Zakonom o sudovima propisan je put zaštite prava na suđenje u razumnom roku i to na način da je predviđeno pravo stranke koja smatra da nadležni sud u sudskom postupku nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo da podnese zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao i zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Navedena prava stranaka zapravo govore o slučajevima u kojima je već došlo do dugotrajnog sudskog postupka pa se predmetnim zahtjevima i novčanim naknadama eventualno mogu malo ublažiti posljedice sudskih postupaka koji traju nerazumno dugo.
U ovome se članku nećemo u detalje baviti samim pokretanjem i provođenjem postupka za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, nego ćemo se više osvrnuti na pitanje ostvarivanja prava na novčanu naknadu oštećeniku kojem je zbog nerazumno dugog trajanja postupka povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo.
Zakon o sudovima propisuje da ukupno određena primjerena naknada u jednom predmetu ne može iznositi više od 35.000,00 kuna, a predmetna se naknada isplaćuje iz sredstava državnog proračuna. Osim navedenog novčanog iznosa koji je propisan kao maksimalan iznos naknade, i to još uvijek u kunama, ne postoje nikakvi orijentacijski ili neki drugi numerički kriteriji temeljem kojih bi bilo moguće predvidjeti u kojem će iznosu biti odmjerena pravična novčana naknada.
Sudska praksa govori u prilog tome da se, naravno, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, novčane naknade odmjeravaju u novčanim rasponima od 1.800,00 kuna do 2.200,00 kuna po godini trajanja postupka, odnosno trajanja suđenja. Sudovi kad donose odluku o visini novčane naknade u obzir moraju uzeti duljinu trajanja postupka, ponašanje tužitelja, složenost predmeta i postupanje sudova odnosno drugih nadležnih tijela, a pritom treba uvažiti i ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.
Vrhovni je sud nedavno povećao iznose pravičnih novčanih naknada relevantnih za naknade neimovinske štete, pa je došlo do apela da se sukladno navedeno razmotri i povećanje iznosa naknada koji se oštećenicima odmjeravaju na osnovi povrede prava na suđenje u razumnom roku, a osobito ako se u obzir uzme djelovanje inflacije i rasta svih životnih troškova, a sve s ciljem da bi se tako dosuđena naknada mogla uopće smatrati primjerenom i pravičnom.
Nema sumnje da je pitanje prava na novčanu naknadu pravno sredstvo koje se može iskoristiti tek kada je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, pa kao takvo ne ostvaruje nikakvu preventivnu svrhu, odnosno ne omogućuje sprečavanje predugog trajanja postupka, nego zapravo samo u nekoj manjoj mjeri može sanirati već nastale posljedice kada postupak traje nerazumno dugo, a novčani iznosi koje sudovi pritom dosuđuju nisu dovoljno visoki da bi se mogli smatrati primjerenima i pravičnima, odnosno dostatnima da saniraju štetu nastalu strankama koje godinama vode sudske postupke.
Važno je napomenuti da se za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku i slijedom toga ostvarenje sudske zaštite, uglavnom procjenjuje opsežnost izvođenja potrebnih dokaza, broj saslušanih svjedoka u postupku, potreba provođenja određenih vještačenja, vrijeme potrebno za dostavu spisa i drugih relevantnih podataka različitih tijela u više stupnjeva uključujući i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje i dopunu sudu nižeg stupnja, te ostale radnje i postupci kojima se zaključuje da se radi o složenoj problematici zbog čega sudski postupak može opravdano trajati dulje vrijeme, pa vrlo često sudovi donose odluke da je unatoč dugotrajnom sudskom postupku takvo njegovo trajanje ipak opravdano.
