Pisali smo već ranije o tome kako je izdržavati zatvorsku kaznu, kakav je život nakon izdržane kazne, ali i o tužbama zatvorenika koje sve češće uslijede nakon izlaska iz zatvora jer im u zatvorskom sustavu nije bilo poštovano osnovno ljudsko dostojanstvo.
Naravno da izdržavanje zatvorske kazne ne može biti ugodno iskustvo i da određena razina nelagodnosti i patnje nužno prati taj vremenski period u kojem je nekome oduzeta sloboda. Ali prilikom izdržavanja zatvorske kazne moraju biti ispoštovana temeljna načela izvršavanja zatvorske kazne propisana Zakonom o izvršavanju kazne zatvora.
Gore navedeni Zakon propisuje da se svakom zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva kao i da je zabranjeno na zatvorenicima provoditi bilo kakva istraživanja i podvrgavati ih bilo kakvom obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja. Naravno da u zatvorskom sustavu postoje određeni postupci kojima se održava red i stega, ali niti primjena tih postupaka na može dovesti do trpljenja i neprimjerenog ograničenja temeljnih prava svakog zatvorenika jer u protivnom će zatvorenik zasigurno iskoristiti svoja prava na potraživanje naknade štete.
Nadalje, zabranjena je diskriminacija zatvorenika temeljem rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere i dr., a također se mora provoditi i razvrstavanje zatvorenika prilikom izvršavanja zatvorske kazne što je vrlo često teško provedivo u praksi zbog manjka zatvorskih kapaciteta.
Svaki zatvorenik ima svoj pojedinačni program izvršavanja zatvorske kazne, a za koji mnogi zatvorenici tvrde da je samo mrtvo slovo na papiru i da ga je u zatvorskim uvjetima praktično nemoguće provoditi te se upravo radi provedbe tog programa, ali i sprječavanja međusobnog lošeg utjecaja zatvorenika iste razvrstava u zatvorima i kaznionicama po određenim kriterijima.
Naravno da muške i ženske osobe kaznu izdržavaju odvojeno, a mlađe punoljetnike se u pravilu nastoji odvojiti od punoljetnika. Osobe koje su u istražnom zatvoru odvaja se od osoba koje su već na izdržavanju zatvorske kazne, a nastoji se osigurati i odvojenost osoba koje su prvi puta osuđene od osoba koje su već i ranije osuđivane i izdržavale su zatvorske kazne.
Prilikom razvrstavanja zatvorenika vodi se računa o tome jesu li određenim zatvorenicima izrečene sigurnosne mjere, o duljini kazne, kakvo je njihovo zdravstveno stanje i je li potrebno liječenje, o njihovoj strukovnoj osposobljenosti i obrazovanju. Zaštićeni svjedoci koji također izdržavaju zatvorsku kaznu to u pravilu čine pod gore navedenim uvjetima, a iznimno, ako su izloženi ozbiljnijoj opasnosti za život i druga najviša zaštićena dobra kaznu izdržavaju prema posebnim uvjetima te im se pruža zaštita i pomoć.
Predmetni Zakon ujedno propisuje da bi zatvori, odnosno kaznionice, trebali poduzeti sve da život zatvorenika tijekom izvršavanja zatvorske kazne bude što sličniji životu na slobodi te bi se trebalo pomoći zatvoreniku da otkloni štetu koju je nanio kaznenim djelom, kao i da se pomiri sa žrtvama. Ujedno bi se zatvorenike trebalo poticati da razviju osjećaj osobne odgovornosti time da dobrovoljno izrađuju i provode svoj program izvršenja zatvorske kazne.
Jedno od načela propisanih Zakonom o izvršavanju kazne zatvora je i načelo pripreme za otpust i pomoć nakon otpusta koje govori o tome da bi se zatvorenike pravodobno trebalo pripremati za otpuštanje i to na način da kaznionice i zatvori surađuju s drugim tijelima, ustanovama i institucijama nadležnima za pomoć nakon otpusta.
Iako je dakle Zakonom propisano niz načela koja bi trebala biti poštovana kod izvršavanja kazne zatvora, u praski veliki broj istih jednostavno nije moguće provesti iz različitih razloga; premalo stručnog osoblja, prenapučenost zatvora i kaznionica, nedovoljna financijska sredstva i dr., što nerijetko u konačnosti završi i pokretanjem sudskih postupaka radi naknade štete.
