Mnogim građanima nije poznata činjenica da je izvanparnični postupak u Republici Hrvatskoj, kao posebna vrsta građanskog sudskog postupka, uređen Zakonom o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, odnosno propisom iz razdoblja Kraljevine Jugoslavije.
Naravno, osim navedenog pravnog propisa iz 1934. godine, izvanparnično procesno pravo obuhvaća i niz drugih zakona koji u određenoj manjoj mjeri sadrže odredbe koje se odnose na sam postupak poput primjerice Obiteljskog zakona, Zakona o nasljeđivanju, Zakona o izvlaštenju i dr. Životno je i logično da ovakvo uređenje izvanparničnog postupka stvara pravnu nesigurnost, a u određenoj mjeri dolazi i do neprimjenjivosti propisa iz davne 1934. godine na sadašnje izvanparnične postupke.
Upravo zbog svega navedenog, od strane zakonodavca, napokon je uočena potreba da se izvanparnični postupak osuvremeni pa je javnosti predstavljen nacrt prijedloga Zakona o izvanparničnom postupku te su građani u postupku javnog savjetovanja mogli ostavljati svoje komentare i prijedloge na isti i to do 29. siječnja 2023. godine, ali javnost evidentno nije pokazala preveliko zanimanje za sudjelovanje u postupku savjetovanja budući da su građani ostavili samo 16 komentara na predmetni nacrt Zakona.
Cilj je izvanparničnih postupaka, koji su po svojoj naravi nesporni postupci, osigurati brzo, kvalitetno i učinkovito ostvarivanje prava građana, što će naravno povećati pravnu sigurnost i povjerenje građana u pravni sustav, a s druge strane rasteretiti sudove povjeravanje velikog broja poslova javnim bilježnicima.
Predloženi Zakon predstavljati će opći i osnovni izvor izvanparničnog procesnog prava, te je istim detaljno regulirano postupanje u nespornim stvarima, a uređeno je i pitanje odnosa prema parničnom postupku, pa ako bi sud utvrdio da je određeni postupak trebalo provesti po pravilima parničnog, a ne izvanparničnog postupka, donijet će rješenjem kojim će obustaviti izvanparnični postupak i postupak dalje nastaviti voditi po pravilima parničnog postupka.
Nacrtom Zakona o izvanparničnom postupku određeni poslovi koji su do sada bili povjereni sudovima, sada će biti povjereni javnim bilježnicima, bilo da će se postupak pokrenuti inicijalno pred javnim bilježnikom, ili pak će sud koji je nadležan voditi prvostupanjski postupak povjeriti vođenje prvostupanjskog postupka javnom bilježniku.
Tako se predmetnim nacrtom Zakona o izvanparničnom postupku javnim bilježnicima povjerava postupanje u izvanparničnim postupcima sporazumnog razvoda braka, proglašenja nestale osobe umrlom i dokazivanja smrti, uređenja međa ako su stranke podnijele sporazumni prijedlog za uređenje međe te razvrgnuća suvlasničke zajednice ukoliko su stranke podnijele sporazumni prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice.
Riječ je o postupcima koje su do sada provodili sudovi pa će biti zanimljivo pratiti na koji će se način javni bilježnici snaći u brojnim novim zadatcima koji će im biti povjereni, te se ujedno možemo nadati da će se ovakvo rasterećenje sudova doprinijeti njihovom boljem i bržem funkcioniranju.
Naravno da uloga sudova i dalje u gore navedenim postupcima neće biti zanemarena, pa ako bi došlo do spora o činjenicama u postupku koji se vodi pred javnim bilježnikom, javni bilježnik će takav predmet proslijediti prvostupanjskom sudu, odnosno vratiti predmet sudu koji mu je predmet povjerio u rješavanje.
Ako pak dođe do spora o pravu pred javnim bilježnikom, stranke i svi sudionici imaju mogućnost suglasiti se da javni bilježnik riješi to sporno pitanje bez prosljeđivanja na rješavanje nadležnom sudu.
Glede ocjene koliko je novčanih sredstava potrebno da se provede predloženi Zakon, na e-Savjetovanju navedeno je da su sredstva osigurana u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2023. godinu, kao i projekcijama za 2024. i 2025. godinu, pa je tako navedeno da je riječ o iznosu od oko 20.000,00 eura za 2023. godinu, te je ujedno navedeno da za provedbu odredbi Zakona koje se odnose na javnobilježničku službu nije potrebno osigurati nikakva sredstva.
