Svjedoci smo da svaki dan u prometu sudjeluje sve više različitih vozila koja se pokreću na električni pogon, od kojih je svima zasigurno u oko najviše upao električni romobil, a čije sudjelovanje u prometu dosad nije zakonom normirano. Nedvojbeno je potrebno utvrditi određena pravila kako bi se vozači električnih romobila, ali i električnih monocikala, segweya i drugih sličnih vozila znali ponašati u prometu i kako bi isti bili odgovorni za svoje postupke.
S obzirom na navedeno krenuli su prijedlozi za izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji nije na zadovoljavajući način regulirao problematiku koja se pojavila s novim vrstama vozila kojih je sve više na cestama, a za očekivati je da će ih zbog vrlo brzog tehnološkog napretka, ali i niza prednosti koji isti donose, u prometu svakim danom biti i više.
Najvažnije je da se urede dva konkretna pitanja, a to su pitanja tko smije upravljati električnim romobilom i kuda se smije kretati vozač istoga, odnosno po kojoj prometnoj površini.
Izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama uvode se dva nova pojma, a to su pomoćna pješačka sredstva i osobna prijevozna sredstva. Dok se pomoćna pješačka sredstva mogu pokrenuti isključivo snagom osoba koja njime upravlja poput rola, sanjki, romobila bez električnog pogona, osobna prijevozna sredstva definirana su na kao vozilo koje nije razvrstano niti u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,25 kW i koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h.
Dakle, pod zakonski pojam osobna prijevozna sredstva možemo podvesti i električne romobile koji su tema ovog članka. Konačno, dolazimo do odgovora na pitanje kuda su se dužni kretati vozači električnih romobila.
Zakon propisuje da su se vozači električnih romobila dužni kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom u smjeru kretanja, a ako iznimno biciklistička staza ili traka ne postoji, isti se mogu kretati površinama namijenjenima za kretanje pješaka, ali pritom se ne smiju kretati brže od prosječne brzine hoda pješaka te moraju voditi računa o sigurnosti svih sudionika u prometu.
Isto tako, vozači električnih romobila dužni su prilikom prelaska obilježenog pješačkog prijelaza zaustaviti se i ponašati se kao pješaci, odnosno prijeći pješački prijelaz guranjem električnog romobila uz sebe, osim ako naravno postoji označena biciklistička staza preko kolnika. Također, predmetnim je člankom zakona previđeno kažnjavanje vozača električnog romobila u iznosu od 500,00 kuna ako ne bi poštovao gore navedene odredbe o načinu i mjestu kretanja.
Osim toga, vozači električnog romobila dužni su nositi noću, pa čak i danju ako je smanjena vidljivost, reflektirajući prsluk, odjeću ili imati neku drugu reflektirajuću oznaku. Nadalje, vozači mlađi od 16 godina dužni su na glavi nositi i kacigu u protivnom se izlažu riziku kažnjavanja u visini od čak 300,00 kuna.
Brojne europske države već su prije nekoliko godina uredile pitanje sudjelovanja električnih romobila u prometu, pa je tako u Njemačkoj električni romobil ozakonjen još 2019. godine, vožnja je dozvoljena samo osobama starijim od 14 godina, a maksimalna dozvoljena brzina kretanja ograničena je na 20 km/h. U susjednoj je Italiji dozvoljeno kretati se električnim romobilom po kolniku brzinom od 30 km/h, odnosno 20 km/h po biciklističkim stazama, a samo 6 km/h na nogostupu. U Belgiji je električnim romobilom dozvoljeno upravljati samo ako ste navršili 18 godina i to maksimalnom brzinom od 25 km/h.
Dakle, evidentno je da su različite države na različite načine, a opet vrlo slične, pokušale zakonodavni okvir prilagoditi novim vozilima u prometu, a Republika Hrvatska opet kaska, slobodno možemo reći sad već nekoliko godina u uređenju ovog bitnog pitanja. Na nama je da pričekamo i vidimo kako će u konačnosti pitanje kretanja električnih romobila biti uređeno u Republici Hrvatskoj.
