Ako ste pravomoćno osuđeni za počinjenje bilo kojeg kaznenog djela, opravdano si postavljate pitanje u kojem ćete se momentu moći smatrati neosuđivanom osobom. Činjenica neosuđivanosti vrlo je važna kod primjerice zasnivanja radnog odnosa te mnogi osuđenici unatoč izdržanoj zatvorskoj kazni i dalje teško pronalaze zaposlenje, ali i teže ostvaruju druga prava te u očima javnosti bivaju diskriminirani u različitim sferama.
Da bi pronašli točan odgovor na pitanje kada se i pod kojim uvjetima osuđivana osoba ima smatrati osobom koja nije počinila kazneno djelo morate pročitati relevantne odredbe Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.
Da bi nastupila rehabilitacija moraju proteći zakonom propisani rokovi koji ovise o duljini zatvorske kazne koju je osoba izdržala, odnosno laički rečeno što je teže kazneno djelo i dulja zatvorska kazna dulji je i proces rehabilitacije. Stoga je jasno da nije dovoljno da ste svoju kaznu uredno izdržali u okviru zatvorskog sustava jer su rokovi za nastup rehabilitacije uvijek dulji te će činjenicu osuđivanosti još neko vrijeme biti nemoguće izbrisati iz evidencija.
Ako ste bili osuđeni na zatvorsku kaznu do godine dana rehabilitacija može nastupiti tek nakon proteka roka od 3 godine od izdržane zatvorske kazne, a ako pak je riječ o tome da ste izdržali zatvorsku kaznu dulju od 3 godine na rehabilitaciju ćete morati čekati čak 10 godina.
Tek nakon 15 godina za vas će nastupiti rehabilitacija ako ste izdržali zatvorsku kaznu od 10 godina ili težu, dok je rok od 20 godina propisan kod osude na kaznu dugotrajnog zatvora. Čak i slučaju da vas je sud oslobodio od kazne, jednu godinu od dana pravomoćnosti ćete morati pričekati nastup rehabilitacije.
Ako vam je bila izrečena djelomična uvjetna osuda, rehabilitacija će nastupiti tek nakon što osoba izdrži zatvorsku kaznu i nakon što protekne rok od 3 godine od dana kada je istekao rok provjeravanja od uvjetne osude.
Kaznenu evidenciju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, a u današnje vrijeme vrlo se jednostavno ti podatci razmjenjuju i s drugim državama, dok državno odvjetništvo i sud može tim podatcima neposredno pristupiti što naravno olakšava postupanje u kaznenim i prekršajnim postupcima jer u vrlo ranim fazama postupka sud može zaključiti je li riječ o osobi koja je dosada poštovala pravni poredak ili je pak već osuđivana za slična kaznena djela.
Ali nakon što ste izdržali kaznu ili vam je ista oproštena ili pak zastarjela, odnosno ako ste platili novčanu kaznu, nakon proteka zakonom određenog vremena, u očima zakona smatrate se osobom koja nikada nije počinila kazneno djelo i vaša prava i slobode su izjednačene sa svim onim osobama koje nisu počinile kazneno djelo te ukoliko vas itko u tom slučaju pita jeste li bili osuđivani vaše je pravo da raniju osuđivanost niječete. Čak i ako bi netko tu vašu osuđivanost isticao to pravno nema nikakvog učinka.
Dakle, ako smatrate da ste izdržavanjem zatvorske kazne odradili svoj dug društvu to nije u cijelosti točno, jer će vas vaša kažnjavanost još neko vrijeme pratiti u službenim evidencijama te na taj način, nažalost, negativno utjecati na brojne sfere života.
