Počinitelj bilo kojeg kaznenog djela sukladno hrvatskom Zakonu o kaznenom postupku ima pravo na branitelja po vlastitom izboru, branitelja po službenoj dužnosti ili branitelja na teret proračunskih sredstava ako prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane te ujedno ima pravo sa svojim braniteljem slobodno, neometano i povjerljivo komunicirati.
Naravno, navedene pojmove treba razlikovati i nema svaki počinitelj u svakom slučaju pravo na branitelja po službenoj dužnosti niti pak pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava, a branitelj je u određenim slučajevima obvezan, a u određenima nije.
Prije početka i tijekom cijelog kaznenog postupka, pa čak i kada je riječ o izvanrednim pravnim lijekovima i postupku izvršenja kazne, okrivljenik može imati branitelja. Kada okrivljenik bude uhićen odmah ga se obavještava da može angažirati branitelja i da isti može biti prisutan njegovom ispitivanju. Naravno, okrivljenik ima pravo izjaviti da branitelja ne želi, ali u tom slučaju okrivljenik mora dati pisanu, izričitu i nedvosmislenu izjavu da se odriče svojeg prava na branitelja. U određenim zakonom predviđenim slučajevima, kada je obrana po branitelju obvezna, okrivljenik se ne može odreći prava na branitelja.
Branitelja mogu angažirati i najbliži srodnici okrivljenika; bračni ili izvanbračni drug, brat, sestra, srodnik u ravnoj lozi, posvojitelj, posvojenik, udomitelj i druge osobe, ali samo ako se okrivljenik tome izričito ne protivi.
Branitelj u kaznenom postupku može biti samo odvjetnik, a zamjenu za odvjetnika može izvršiti samo odvjetnički vježbenik koji ima položeni pravosudni ispit, ali i to je ograničeno samo na zastupanje u postupku pred općinskim sudovima za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvorska kazna u najdužem trajanju od 5 godina. U postupcima koji se vode pred županijskim sudom branitelj može biti samo odvjetnik i ne može ga mijenjati odvjetnički vježbenik.
Ako je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i ima branitelja po službenoj dužnosti taj mora imati praksu u trajanju od najmanje osam godina kao odvjetnik ili dužnosnik u pravosudnom tijelu. Ako pak si okrivljenik u tom slučaju sam bira i plaća branitelja nikakva ograničenja u odabiru odvjetnika ne postoje.
Zakon o kaznenom postupku točno propisuje situacije u kojima okrivljenik mora (dakle, obvezno) imati branitelja te će mu se u tim slučajevima postaviti branitelj po službenoj dužnosti ako si sam nije odabrao branitelja. Branitelja po službenoj dužnosti postavlja predsjednik suda i to na prijedlog suda, državnog odvjetnika ili policije. Situacije u kojima okrivljenik obvezano mora imati branitelja su primjerice kada je okrivljenik nijem, gluh, slijep, gluhoslijep ili nesposoban da se sam brani i to od prvog ispitivanja do kraja kaznenog postupka.
Nadalje, kada se vodi postupak zbog kaznenog djela koje je u nadležnosti županijskog suda, ako je protiv okrivljenika određen istražni zatvor, ako je doneseno rješenje da se okrivljeniku sudi u odsutnosti, ako je riječ o okrivljeniku s duševnim smetnjama, govorimo o situacijama u kojima okrivljenik nužno mora imati branitelja.
Pojam branitelja po službenoj dužnosti treba razlikovati od pojma branitelja na teret proračunskih sredstava koji se postavlja kada obrana okrivljenika nije obvezna, ali je okrivljenik učinio vjerojatnim da prema svom imovinskom stanju ne može podmirivati troškove branitelja jer bi time ugrozio vlastito uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, a ujedno je zbog složenosti, težine ili posebnih okolnosti predmeta opravdano da se okrivljenik brani uz branitelja.
U svakom slučaju, ako ste u poziciji okrivljenika, razmotrite obranu uz pomoć branitelja ako ista zakonom i nije predviđena kao obvezna jer ćete na taj način lakše zaštititi svoj prava i interese, a branitelj će voditi računa da vam sva zakonom predviđena prava budu poštovana.
