Kada se u kaznenom postupku kao svjedok pozove osoba koja je bliska okrivljeniku, često se postavlja pitanje mora li ona doista svjedočiti. Zakon o kaznenom postupku određenim osobama daje pravo da odbiju svjedočenje upravo zbog njihova odnosa s okrivljenikom. Riječ je o tzv. blagodati nesvjedočenja.
Međutim, blagodat nesvjedočenja ne pripada svakoj osobi koja je s okrivljenikom bliska. Zakon točno određuje tko može odbiti svjedočiti, odnosno tko je oslobođen svjedočenja. Oslobođeni su obveze svjedočenja: osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici, srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do trećeg stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugog stupanja, ali i posvojenik i posvojitelj okrivljenika.
Osim gore navedenih osoba koje su obiteljski, odnosno rodbinski bliske s okrivljenikom, Zakon propisuje i neke druge kategorije osobe oslobođene dužnosti svjedočenja, a to su javni bilježnici i porezni savjetnici koji imaju zakonsku obvezu čuvanja tajne, odvjetnici, liječnici, zubari, psiholozi, probacijski službenici i socijalni radnici (o onome što su saznali od okrivljenika obavljajući svoje zanimanje), novinari i urednici (o izvorima svojih obavijesti i podataka), kao i osobe na koju je prenesena imovinska koristi.
Prije ispitivanja navedenih osoba tijelo koje vodi postupak dužno je te osobe odmah upozoriti da ne moraju svjedočiti, ali ako se odluče svjedočiti, to se može koristiti kao dokaz u postupku, neovisno o tome promijene li kasnije tijekom postupka svoju odluku o navedenom. Ako je riječ o kaznenom djelu počinjenom na štetu djece, odnosno radi kaznenopravne zaštite djece, blagodat nesvjedočenja se ne može koristiti neovisno o bliskosti odnosa osobe koja treba svjedočiti s okrivljenikom.
Specifičnost je Zakona o kaznenom postupku da blagodat nesvjedočenja omogućuje i izvanbračnom partneru okrivljenika, ali što kada se kao svjedok pojavi, primjerice, majka, otac, brat ili sestra izvanbračnog partnera? Imaju li i oni koristiti to pravo, a sve budući da bi isti u slučaju postojanja braka takvo pravo mogli koristiti? Sudska praksa bavila se navedenim pitanjem jer se takve situacije nerijetko pojavljuju u praksi.
Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci donesenoj 24. studenoga 2016. zauzeo je stajalište da krvni srodnici izvanbračnog partnera nemaju pravo odbiti svjedočenje samo zato što je njihov član obitelji u izvanbračnoj zajednici s okrivljenikom. Razlog je u tome što se tazbinski odnos, odnosno odnos između jednog bračnog druga i krvnih srodnika drugog, prema zakonu vezuje uz sklapanje braka. Primjerice, brat supruge jest šogor njezina supruga. Međutim, brat žene koja je izvanbračna partnerica okrivljenika time ne postaje njegov tazbinski srodnik te time nema pravo koristiti blagodat nesvjedočenja.
Županijski sud u Zagrebu u rješenju iz 2023. godine ponovno se bavio tim pitanjem. U konkretnom slučaju radilo se o bratu izvanbračne partnerice okrivljenika koji je bio pozvan kao svjedok. Sud je zaključio da između njega i okrivljenika ne postoji tazbinsko srodstvo te da stoga nije riječ o osobi koja ima pravo koristiti blagodat nesvjedočenja, dok bi to isto pravo imao da je riječ o bračnoj zajednici.
Dakle, iako se izvanbračna zajednica u brojnim situacijama izjednačava sa bračnom zajednicom, pa tako primjerice i bračni i izvanbračni partner imaju pravo koristiti blagodat nesvjedočenja, jasno je vidljivo da ipak te dvije vrste zajednica nisu u svemu izjednačene. Primjerice, upravo je Zakon o kaznenom postupku, kao i sudska praska proizašla iz njegove primjene, pokazala na postojanje razlika.
U svakom slučaju, ako pripadate jednoj od gore navedenih kategorija osoba, bitno da je da budete upoznati sa svojim pravom da ne svjedočite, ali i na posljedice ako se ipak odlučite svjedočiti. Iskazi svjedoka vrlo često su važni dokazi i snažno utječu na tijek postupka, ali i sudsko donošenje odluke, a uskraćivanje iskaza u nekim slučajevima teško dovodi do pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.
