Razina političke komunikacije vjerojatno je u rijetkim zemljama za pohvaliti u vrijeme izbora ili neposredno nakon njih. Posebno ako se na sceni pojave osebujni likovi, kao Donald Trump u SAD-u. Međutim, biseri ovog kandidata za američkog predsjednika nisu ništa u odnosu na bisere hrvatskih političara, a osobito klevete i uvrede koje se mogu čuti na hrvatskoj političkoj sceni.
U Hrvatskoj, u XXI. stoljeću, politički suparnici jedni druge zovu fašistima, komunistima i ustašama, a u boljem slučaju kriminalcima, lopovima i tome slično. Naravno, uglavnom bez ikakvih argumenata ili barem bez valjanih. Jer, primjerice, ne može neka politička organizacija biti kriminalna samo zbog toga što su pojedinci u njoj optuženi pa i osuđeni za kriminal. No, budući da je to lakše, do vlasti se i dalje želi doći ili zadržati omalovažavanjem suparnika, a ne nuđenjem rješenja za stvarne probleme, kao što su nedostatak radnih mjesta, loša demografska slika, preskupa i neučinkovita država, stranački klijentelizam…
Kako to promijeniti? Kako prekinuti ili barem smanjiti uvredljive istupe političara i potaknuti ih na konstruktivnije rasprave i teme? Upozorenja i kritike loše političke komunikacije su nužne, ali su se pokazale uzaludnima. Pogotovo kod osoba koje misle da su pokupile svu pamet svijeta. Ili barem Hrvatske. Takvih ima, bilo ih je i bit će ih. Upravo zato što političari stalno zloupotrebljavaju slobodu govora, valjalo bi mijenjati zakone, odnosno raspraviti kako ograničiti ili čak ukinuti imunitet zastupnicima i drugima koji ga uživaju. Dakle, ne samo za teška kaznena djela nego i kaznena djela klevete i sramoćenja.
U nas je do sada bila prava rijetkost da se zastupnicima ili članovima Vlade ukida imunitet za klevete pa nije čudo da nam je razina komunikacije političara takva kakva jest. Visoki dužnosnici nerijetko zlorabe imunitet i bezočno vrijeđaju, kleveću ili ugrožavaju čast i dostojanstvo drugih ljudi ili skupina, posebno onih iz suprotnih političkih tabora. Dok političari mogu svašta govoriti i tako zagađivati javni prostor – nakon čega nadležno povjerenstvo eventualno raspravlja o mogućem skidanju imuniteta – svi ostali građani završavaju na sudu čak i zbog istine.
Zbog izmjena zakona pripremljenih u radnoj skupini na čelu s osječkim profesorom – koji je već dva puta optužen za korupciju i zlouporabe – na sudovima posebno završavaju novinari, koji su zbog tužbi za navodno sramoćenje izloženi višegodišnjem pritisku koji nosi sa sobom sudski postupak tijekom kojeg moraju slušati klevete i uvrede na svoj račun. Hoće li i kada doći kraj ovoj očiglednoj diskriminaciji koju je uvela politička elita?
