U Varaždinu su političari i njihovi suradnici ostavljali smeće pred prag građana, a onda ga godinama odatle ne miču. Štoviše, čak i kad se osmisli neki plan za rješavanje bala, kao što je zaduženje za 70 milijuna kuna radi zbrinjavanja po bitno manjoj cijeni (725 kn/t), većina gradskih vijećnika ne želi to podržati, odnosno vidjeti u rebalansu proračuna. Među njima čak i vijećnici HSLS-a, koji su navodno dio gradske koalicije, što najbolje govori o njezinoj (ne)kvaliteti, baš kao što su postupci Milanovićeve vlade svjedočili o (bez)značajnosti tzv. vertikale vlasti i (ne)učinkovitosti tadašnje koalicije.
No gradonačelnika Gorana Habuša u četvrtak je najviše zasmetalo nešto drugo, odnosno neki drugi: vijećnik Ladislav Ilčić. Ilčić zacijelo ne bi bio doživio oštru kritiku da, umjesto kreditnog zaduženja, nije snažno zagovarao zbrinjavanje bala prema ugovoru iz 2008. Pri tome je čak ustvrdio da bi to bilo dvostruko jeftinije od sadašnjeg!? No dok je kao prednost navodio odbijanje PDV-a od ugovorene cijene od 1280 kn/t, baratao je samo s 50-60 tisuća tona otpada u Brezju iako u spomenutom ugovoru stoji da već odloženim balama treba pribrojiti još oko 14.000 tona za svaku godinu do početka rada.
Uzme li se u obzir da je MBO pogon dovršen nakon četiri godine, jasno je da je već u to vrijeme u Brezju bilo oko 100.000 tona bala pa bi za zbrinjavanje – čak i nakon odbijanja PDV-a te sufinanciranja od 40 posto – trebalo još oko 60 milijuna kuna! A taj novac ne bi išao iz proračuna i kredita, kako je upozorio Habuš, već bi sve platili izravno građani! Međutim, ništa od toga nije spominjao Ilčić, kao ni drugi protivnici prijedloga. Gotovo riječ nisu rekli ni što s 96 milijuna kuna teškom tužbom zbog nesklapanja ugovora na temelju nesretne koncesije raspisane uz blagoslov Ministarstva gospodarstva umjesto Ministarstva zaštite okoliša i prirode…
No najžalosnije je da kritičari, izuzev zagovaranja na povratak ugovoru koji je nepravomoćno proglašen ništetnim, nisu ponudili drugo rješenje koje bi bilo detaljnije objašnjeno. Umjesto toga, uglavnom su objašnjavali zašto su protiv rebalansa. Neki su tako navodili da neće uspjeti dobiti kredit, drugi da zaduženje neće dopustiti Vlada jer nije riječ o kapitalnoj investiciji, treći da je sve preskupo bez sufinanciranja...
Svjestan da je za njega bolje ne izlaziti na izbore ako ne nađe obećavano rješenje za bale, Habuš je na kraju najavio savjetodavni referendum, koji je snažno zagovarao Robert Podolnjak. Opravdano, jer zašto ne dati građanima priliku da se izjasne, tim više kad postoji sumnja da su neki vijećnici na koncu, odnosno da se njima upravlja „daljinski“?
