Unatoč svim izvještajima, a njih tijekom prošlog tjedna uistinu nije bilo malo, nije baš jasno što se točno 1. listopada dogodilo u varaždinskoj Elektrostrojarskoj školi, osim da je učenik izudarao (vjero)učitelja. Ma što neki pričali, to je ipak – nasreću - rijetko težak incident u našem školstvu, koji nije lako ni objasniti ni shvatiti, a bez toga teško da se mogu poduzeti adekvatne i učinkovite mjere kako se takvo što više ne bi dogodilo.
U nastojanju da se rasvijetli pozadina nemilog napada u razredu, pogotovo njegovi uzroci, jedino se sa sigurnošću utvrdilo je da je učenik prije godinu dana promijenio srednju školu, ali ne zbog ponašanja, već zahtjevnosti prvotno izabranog zanimanja, odnosno (negativnih) ocjena. Sam prošlotjedni incident ostao je tako obavijen tajnom. No, tako ne bi smjelo i vjerojatno neće ostati s obzirom na najavljeni dolazak tima nadležnog ministarstva. Za svaku pohvalu, jer guranje stvari pod tepih nikad nije dugoročno (najbolje) rješenje. Umjesto toga, valjalo bi razmisliti o tome što rade drugi kako mali problemi ne bi prerasli u velike.
U Beču, primjerice, svjesni su toga da imaju probleme u školama, iako je to grad koji je već godinama vodeći po kvaliteti života u svijetu. Bečki učitelji, kako se ovih dana moglo čuti, svakodnevno se suočavaju s različitim problemima u nastavi: radikalizacija, religijske razmirice, nasilje i druge vrste sukoba dio su njihove svakodnevice. Stoga je gradska uprava Beča odlučila pomoći svojim učiteljima, učenicima i roditeljima u borbi s rastućim socijalnim i drugim izazovima osnutkom grupa za podršku, otvaranjem telefonske linije za učitelje, uvođenjem sankcija pri kršenju pravila bontona za međusobno ophođenje učenika i učitelja... Osim toga, računa se i na pomoć i razumijevanje savezne vlade, od koje se očekuje da će povući rezove u budžetu za socijalne radnike i asistente u nastavi te budžete za škole prilagodi njihovim stvarnim potrebama, kao i uvesti dodatnu godinu pohađanja vrtića te obaveznu nastavu etike kao nadopunu vjeronauku.
Naglašavajući da Beč ima najobrazovanije i najangažiranije učiteljice i učitelje, koji se brinu o obrazovanju djece bez koje Beč ne bi imao budućnost, bečki gradonačelnik Mihael Ludwig ukazao je da je jedna od zadaća politike podržati ih i zalagati se za njih, a otvaranjem telefonske linije učitelji, učenici i školska uprava imat će mogućnost u svakom trenutku nazvati i zatražiti pomoć, bez pridržavanja ustaljenih procedura. Uz to, kako se problemi iz domova (socijalno ugroženih) obitelji ne bi proširili i na školu, kod određenih će se situacija slati i grupe za hitne intervencije, koje će se sastojati od socijalnih radnika, psihologa, stručnjaka odjela gradskog poglavarstva za obrazovanje i mlade, kao i lokalne policije.
U Beču, očigledno, razumiju da osude i kazne nisu dovoljne. Čak i da se postrože. Uostalom, škola već ima dosta moćan alat – isključivanje - za koji nije baš jasno rješava li probleme ili potencijalno otvara vrata novim, još većim. Bi li škola onda trebala ili mogla imati težu kaznu za učenike? Koliko se, uostalom, zalaže za njih kao osobe? Kraj utrka za EU projekte, ulaganjam reforme u školstvu ... vodi li se dovoljna i primjerena briga o učenicima i izazovima s kojima se susreću?
