Šestinski kišobrani i slični im suncobrani na Dolcu jedino su što štiti glave žitelja hrvatskog glavnog grada, ali i Hrvatske, izuzmu li se protuzračne rakete Strela-1, koje se ispaljuju s ramena, Strela-10 dometa 3,5 km i “Igle” dometa pet km i 3,5 km u visinu. I to bi bilo sve od hrvatske protuzračne obrane. Žalosna je to istina koje samo odjednom postali svjesni nakon što je u četvrtak kod studentskog doma na Jarunu pala bespilotna letjelica Tu-141, srećom, bez žrtava i minimalnom materijalnom štetom.
Do tada, mislili smo da će veće cijene goriva i hrane, odnosno njihova moguća povremena nestašica, biti jedino što ćemo osjetiti kao posljedicu ruske agresije na Ukrajinu, koja bijesni iz dana u dan. Zapravo, više smo se tome nadali, nego vjerovali jer što se može sa sigurnošću reći ili bilo što isključiti sve dok je na čelu Rusije agresivni i spretni diktator, koji laže skoro svaki put kad otvori usta?
Slučajan ili ne, pad letjelice u Zagrebu, koja je prije toga prošla 30-40 kilometara od Varaždina, osvijestio nas je da nam je rat uistinu pred vratima, a osim jadnog stanja protuzračne naše obrane, razotkrio je još jadnije stanje našeg obrambenog sustava, odnosno pravu vrijednost famoznog integriranog NATO-ovog sustava protuzračne i proturaketne obrane ili, skraćeno, protuzračnog kišobrana NATO-a.
Zorno su to pokazale i izjave u vezi letjelice. Ili ono što nije rečeno ili napravljeno. Tako se iz dana u dan čudimo kako to da nam nitko iz Rumunjske ili Mađarske, a posebice NATO-a, nije rekao ni riječi da nešto veliko i neuobičajeno leti prema nama, iako su to vidjeli. Ili trebali vidjeti. Ali, još žalosnije je to da ni mi nismo ništa primijetili jer da nije tako, kako onda objasniti da je zapovjednik Glavnog stožera priznao da je za letjelicu prvi put čuo tek nakon što je pala! Doduše, da je i prije, što bi se promijenilo, a to otvara puno ozbiljnije pitanje: čemu nam uistinu danas služi HV? Zar tek za parade, promcije i svađe?
A kad pojma nema što se zbiva vojska, onda, naravno, nema ni njezin vrhovni zapovjednik. Pa i on samo postavlja pitanja kao i svi mi, umjesto da daje bar neki odgovor. Jer, ako se i on pita, što onda možemo očekivati?
Ali ima netko tko zna. To je ministar obrane. Na pitanje zna li otkud je došla letjelica, osim da je prešla dio Rumunjske i veći dio Mađarske, ministar je u petak rekao da se zna i da će to u subotu potvrditi. I došla je subota pa i nedjelja, ali ne otkriva polazište, već ponavlja sumnju na obje zaraćene strane. Ali zato govori o eksplozivu u letjelici, iako je dan dva govorio da ona nije prijetnja!?
Nakon svega ovog trebalo je najaviti žurno predefiniranje obrambenog sustava, nabavu protuzračne obrane i po cijenu otkazivanja dogovornih zrakoplova, a trebale su zaredati i ostavke i smjene. Ali nismo mi te sreće. U nas je (samo)odgovornost nepoznati pojam. Umjesto toga, najavljuju se razgovori, i to s partnerima u NATO! Ma vi se, gospodo, to šalite? Pa razgovarate otkada je Hrvatska u NATO-u i kakav je rezultat? Osim kad treba, primjerice, otići u Afganistan, vrga bi znao s kakvom to opravdanom svrhom...
