Najkraći opis današnje Hrvatske glasio bi da je ona takva da ne vrijedi ni kapi krvi koja je za nju prolivena. Ratovalo se uglavnom zato da bi se kralo. Bila je to klasična promašena investicija, u gotovo svakom pogledu. Sve one slavne tlapnje o državnom suverenitetu, nacionalnom samoostvarenju, demokratskom oslobođenju, kulturnoj emancipaciji i slično, danas, kada smo nakon tridesetak godina u prilici evidentirati njihovu konkretnost, dakle nekakav realan život tih fantazija, pokazuju se kao najobičniji bofl. I to bofl prodan po najskupljoj cijeni...
Ako je, dakle, Hrvatska na samome početku devedesetih bila zamišljeni promašaj – promašaj romantično “sanjan od stoljeća sedmog” i tome slično – onda je ona danas dokazani promašaj, projekt koji izdiše pod teretom ostvarenih ideala.
Misli su to Viktora Ivančića, pisca i suosnivača Feral Tribunea, objavljene prošlog tjedna u Novostima. Naravno, pogled je to sa specifičnog kuta sklonog (debelom) pretjerivanju. Zašto, posebno je pitanje. Međutim, teško je ne složiti s time da prilike u nas nisu onakve kakvo (bi)smo željeli, iako ima iskoraka. I to kakvih! Iskoraka koji bude nadu da će se prilike promijeniti.
Zoran primjer za to su gradovi, koji su tek zadnjih godina krenuli s javnim objavljivanjem svih računa, koje plaćaju i izdataka koje imaju. Isplate iz gradskih proračuna za nepotrebne savjetnike i koordinatore, kupovine zemljišta od suradnika i partnera, plaćanje računa za sporne usluge, nestanci milijuna kuna iz proračuna... samo su neki od bolnih primjera, blago rečeno, nesavjesnog postupanja vlasti na lokalnoj razini, koje razdiru lokalnu zajednicu kada se podmireni računi nekako uspiju pojaviti u javnosti.
Umjesto rasprava o tome što će se raditi i kako riješiti stvarne izazove te pridonijeti kvaliteti života građana, mučno se raspravlja što se radilo, je li se kome pogodovalo, kako je do toga došlo... I tako danima, mjesecima, godinama...
To se, međutim, lako može izbjeći, samo treba volje. Umjesto da se naknadno raspravlja i traži odgovornost, sve to postaje nepotrebno trenutnom objavom svih računa koje plaćaju jedinice lokalne samouprave. Što je još važnije, jako se smanjuje prostor za nezakonito ili barem nesavjesno poslovanje.
Sudeći prema prošlotjednoj najavi, i Grad Varaždin će se od nove godine naći među onim rijetkim koji su krenuli za primjerom Bjelovara, koji je prvi na mrežnim stranicama počeo na pristupačan način objavljivati sve što plaća, što je blagotvorno djelovalo na ukupno gradsko ozračje i investicijsku klimu, iako su neki počeli osporavati primjerice, pravo gradonačelniku da plati ručak gostu i tome slično.
Hrvatska se, dakle, može bolje posložiti, može itekako biti bolja, otvorenija i poštenija. Samo (je) treba voljeti, ustrajati i pametnije birati...
