Može se raspravljati o načinu i kvaliteti sanacije ludbreškog odlagališta otpada Meka, kao uostalom i svima sličnima u nas, ali nedvojbeno će Ludbreg uskoro ispuniti očekivanja nadležnih tijela kad premjesti na primjerenije mjesto 150.000 tona smeća, kao što je to već prije učinio Ivanec, Samobor… A za to Ludbrežani neće dati ni kune! Ni neposredno iz svog džepa niti posredno iz gradskog proračuna jer je Grad Ludbreg uspio dobiti 37 milijuna kuna od Fonda za zaštitu okoliša i prirode, odnosno Kohezijskog fonda EU-a, nešto što u Gradu Varaždinu mogu samo sanjati.
Sanacija Meke možda je najveći ili barem najvidljiviji uspjeh ludbreškoga gradonačelnika Dubravka Bilića, ali sigurno nije jedini. Bez njegova angažmana zacijelo u Ludbregu ne bi bilo ni drugih postignuća u području infrastrukturnih projekata, ludbreškog obrazovanja, koje već daje vrijedne rezultate na pojedinim područjima, baš kao i gospodarstvo, i to usprkos svojedobnim represivnim akcijama…
Zbog rezultata lijepe riječi za Bilića dolaze čak i od nekih iz suprotnoga političkog tabora, ali ne i vlastitog. Zato ga i nema među kandidatima za zastupnika u Hrvatskom saboru. Barem ne na listi SDPa, koji baš ne mari za rad i ugled pojedinaca u lokalnoj samoupravi. Čudno, teško racionalno objašnjivo i prilično rizično. Baš kao i stavljanje Tihomira Jakovine, jednog od najlošijih bivših ministara poljoprivrede uopće, za čijeg se mandata teško sjetiti nečeg vrijednog u njegovu resoru. Ali zato ne manjka onoga drugog. Primjerice, dodjela poticaja mjesecima je pod povećalom Europske komisije, a njegov ugovor s čelnicima Hrvatskih šuma izazvao je osude zbog iznosa bonusa, iako to i nije najspornije u svemu, već izostanak transparentne i konzistentne politike upravljanja javnim poduzećima (i ne samo njima), umjesto političkog kadroviranja i voluntarizma.
Propust,”ne dobar potez” i slične “osude“ jedino je što se čulo, a izostala je najava sustavnog rješavanja problema. No kako očekivati više, odnosno jasne kriterije imenovanja i nagrađivanja u javnim tvrtkama (i šire), kada toga nema ni kod sastavljanja lista za Sabor? Pa ni za odabir članova Vlade, i to bilo koje boje. U svim strankama, naravno, ima hrabrih pojedinaca koji rade i dokazano imaju rezultate, ali njih se prečesto stavlja sa strane. To najviše uništava političke stranke i vjeru u njih.
Izbori će pokazati znaju li to građani prepoznati i konačno odaslati poruku da su glavni oni, a ne vrhovi “faraonskih” stranaka, iako to nije lako u izbornom sustavu koji je posložen kako bi volja građana – u koju se svi zaklinju – zapravo minimalno došla do izražaja.
