Za svaku je pohvalu to što je ministar zdravstva poslao inspekciju u Varaždin, iako ima ozbiljnijih problema, počevši od pandemije pa do raznoraznih manjih, ali možda na neki način i težih izazova. Među potonje mogao bi se zacijelo ubrojiti i slučaj varaždinskog psihijatara, koji je poprimio u dijelu medijskog prostora obilježja histerije jer se neki ponašaju kao da je već dokazano da su se u varaždinskoj psihijatriji uistinu godinama seksualno zlostavljale i uznemiravale pacijentice, krali lijekovi i sve to zataškavalo pa sada treba javni „linč“. A što je bolji lijek za to nego da nadležna tijela utvrde stanje?
Neki, međutim, već sada sumnjaju u ishod inspekcijskog nalaza, ne vjeruju u pošteni rad inspekcije i institucija, kao da je uistinu moguće pod tepih staviti tako teška nedjela zbog kojih je prozvan psihijatar, ukoliko ih je uistinu bilo i postoji vo-lja da se o njima progovori. Takvi, poput urednika portala Varazdinski.hr Gorana Štimca, ocjenjuju da Varaždinske vijesti „zaustavljaju hajku na psihijatra, koja se provodi objavom prljavog veša vezanog uz seksualno iskorištavanje pacijentica, krađu lijekova i zlouporabu droga“, dok istovremeno vode „hajku na njegove žrtve i pokvareno nameću krivnju osobama koje su izašle u javnost“, odnosno “pokreću hajku na jednog od zviždača N. Buđanovca“ pa zaključuje: „nameće se pitanje kakvo smeće moraš biti da tako nešto napišeš, a kakvo da tako nešto objaviš“. Ovakav zaključak, naravno, razmotrit će se na odgovarajućem mjestu, ali ima nešto gore od uvreda ovakve vrste: selektivan i pristran odnos u javnom prostoru, koji stvara dojam je je istina nešto što zapravo nije.
U tzv. slučaju psihijatar tako neki drže kao da je uistinu činjenica da postoji deseci prijava pacijentica protiv prozvanog liječnika, među kojima i od P.M.P., iako dokumenti o tome ne postoje niti su ikada postojali. A dok se plasira ove i druge neistine, istovremeno se prešućuje dokumentirane činjenice, kao da je odbačena kaznena prijava PMP protiv bivšeg partnera s kojim je živjela četiri godine i dobili dijete, koje je psihijatar posjećivao sve do prije dvije godine kada je majka odlučila da to više neće moći pa je zbog toga pokrenula spor tijekom kojeg se, znakovito, pišu grafiti i govori o bivšem kao da je osvjedočeni pedofil, dugogodišnji zlostavljač pa čak i narkoman!?
Uz spomenuti portal, takav pristup osobito se gaji na Facebook grupama Varaždinsko smeće i Varaždin bez smeća, iza kojih u tišini stoje (i) oni koji su poslovno povezeni s jednom stranom u sporu oko djeteta, onoj majčinom. Kada se ne vjeruje institucijama i prešućuju činjenice, kad se laž nesmetano plasira kao istina, a javno mnijenje se ne stvara na činjenicama i kritičkom odmaku, nego emocijama te (krivim) mišljenima i uvjerenjima – kakva nam je budućnost?
