U okviru Dana otvorenih vrata HAZU, Zavod za znanstveni rad HAZU Varaždin, obilježio je tri velike obljetnice. U salonu Gradske vijećnice u Varaždinu upriličio je 12. travnja predstavljanje monografije: „Ivan Supek (1915._2007.) u povodu 100. obljetnice rođenja“, objavljen nakon simpozija koji je HAZU upriličila u povodu njegove 100. obljetnice rođenja.
Monografija o Supeku tiskana je u ediciji Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti HAZU, pod naslovom Rasprave i građa za povijest znanosti, a u Varaždinu su je predstavili akademik Ksenofont Ilakovac, prof.dr.sc. Snježana Paušek Baždar i mr. Eduard Vargović, a konferansu je vodio Vladimir Huzjan.
U večernjem terminu u palači Herzer održano je predavanje o Nikoli Šubiću Zrinskom, a dan kasnije u Gradskoj knjižnici i predavanje o doprinosu varaždinskog književnika i publiciste, akademika Mirka Bogovića, nacionalnoj književnosti u 19. stoljeću.
- Supek je svojim djelovanjem zadužio hrvatsku znanost, filozofiju, ali i književnost, a hrvatsku državu svojim zalaganjem za samostalnost i borbu za mir u svijetu. Bio rektor Sveučilišta u Zagrebu u vrijeme "Hrvatskog proljeća", a poznat je i po silnim apelima za priznanje hrvatske države u svijetu. Bio je član, a potom i predsjednik HAZU, od 1991. do 1997. godine. Zalagao se da se znanost i kultura šire po svim gradovima Hrvatske pa je inicirao osnivanje niza Zavoda za HAZU. Napisao je 19 romana 22 drame i komedije.
Često je bio i gost Varaždina, odnosno varaždinskog Zavoda koji je u svom dosadašnjem radu producirao oko 16.000 stranica vezanih za kulturu, povijest i društveni razvoj Varaždina i Varaždinske županije, a kao predsjednik Akademije potpisao je prvi 10-godišnji ugovor između Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Varaždinske županije i Grada Varaždina.
O Nikoli Šubiću Zrinskom i prilikama u Europi 16. stoljeća
U multimedijalnoj dvorani palače Herzer Gradskog muzeja Varaždin, 12.travnja, održano je i predavanje na temu: Junačka smrt u osvit novog europskog poretka-društveno-političke okolnosti u Europi prije i poslije pogibije Nikole Šubića Zrinskog. Predavanje je održao prof. dr. sc. Aleksandar Buczynski, a varaždinski Zavod time se pridružio obilježavanja 450. obljetnice Sigetske bitke. Početak bitke kod Sigeta bio je oko 5. kolovoza 1566. godine, a opsada je trajala mjesec dana. Bitku su vodili u ime habsburških snaga, hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski, a u ime osmanlijskih snaga,sultan Sulejman I. Završila je porazom branitelja Sigeta, no bila je to za Turke pirova pobjeda.Oslabljeni, odustali su od planiranog pohoda na Beč. U to vrijeme u zapravo uvijek razjedinjenoj i interesima podijeljenoj Europi, Francuska je bila turski saveznik.
Zanimljivo je da je, neposredno prije nego je Nikola Šubić Zrinski iz utvrde Siget s preostalim bojovnicima pojurio u junačku smrt ili zadnji okršaj s daleko brojčano premoćnim turcima, dan ranije, nakon teške bolesti preminuo njegov neprijatelj Sulejman Veličanstveni. Veliki vezir Mehmedpaša Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral.
Na mjestu njihove bitke kod Sigeta u Mađarskoj, prije nekoliko godina, Udruženje mađarsko-turskog prijateljstva obojici im je na zajedničkom platou podiglo spomenik s njihove dvije biste. Nikola Zrinski mlađi (1620.-1664.), unuk sigetskog junaka, hrvatski državnik i pisac opisao je u svom djelu pod naslovom "Opsada Sigeta" herojsku smrt svog djeda.Poema je ušla u sve povijesne anale 16. vijeka. Djelo je pisano na mađarskom jeziku, iako ju je pisao Hrvat, a uvršteno je u velika dostignuća rane mađarske književnosti.
Akademik Mirko Bogović i njegov doprinos „Stoljeću nacije“
Dani otvorenih vrata HAZU nastavljeni su dan kasnije, 13. travnja, u Studijskoj čitaonici Gradske knjižnice i čitaonice Metel Ožegović, gdje je u povodu 200. obljetnice rođenja Varaždinca Mirka Bogovića predavanje pod naslovom „Akademik Mirko Bogović i 19. stoljeće“ održao prof. dr. sc. Vinko Brešić.
- Želio sam ovim predavanjem ukazati zašto se danas trebamo prisjećati Mirka Bogovića, 200 godina nakon njegova rođenja. Riječ je o čovjeku, oko kojega, osim naziva središnje zagrebačke Bogovićeve ulice, ne vidim da vlada neka velika živost, a s druge strane taj je dični Varaždinac,kad se malo zaroni u njegovu biografiju, ostavio veliki trag na književnom i publicističkom području, a nešto i na političkom, što međutim. nije moja struka. Postavio sam zato dvojbu ovoga tipa - Je li veličina Mirka Bogovića u veličini, vrijednosti i važnosti nekih njegovih djela ili ako nije, po čemu on dijeli veličinu 19. stoljeća u kojem je sudjelovao i bio jedan od stupova ? - kazao je prof. Brešić te dodao
- Govoreći o tome na neki sam način sugerirao zaključak: Veliko 19. stoljeće, koje on sam naziva Vijekom narodnosti, (a mnogi ga zovu stoljećem nacija, velikim stoljećem, stoljećem trijumfa, stoljećem izuma itd.) veliko je između ostaloga i što je u njemu sudjelovao kao pjesnik, pripovjedač, dramski pisac i urednik i Mirko Bogović.
Najveća njegova djela su tri tragedije, kojima je kao pisac odgovorio potrebi hrvatske preporodne literature, da kao i sve zrele nacije što imaju zrele književne žanrove, recimo tragedije u stihovima, tako je i on odgovorio potrebi mlade hrvatske literature i ostavio Matiju Gupca kao najbolju dramu po općoj ocjeni. Kao urednik proslavio se uređujući Neven, posebno kao urednik prvog godišta časopisa Neven, kad je objavio prvu komediju u novijoj hrvatskoj literaturi ili recimo jedan Starčevićev tekst na kojem se temelji pravaška ideologija. A i sam je objavio cijeli niz kritičkih radova kojima je pridonio konstituiranju moderne hrvatske književne kritike, a u nekim člancima i hrvatske književne historiografije. Kad to promatramo iznutra, kako zapravo Hrvati u 19. stoljeću postaju književnom nacijom, onda bi bez razumijevanja i poznavanja udjela Mirka Bogovića to bilo nedostatno, svakako i neozbiljno i usuđujem se reći i nemoguće, istaknuo je profesor Brešić, te dao zadatak današnjim ili budućim istraživačma u svezi s valorizacijom doprinosa Mirka Bogovića:
- Svakako da postoji potreba za tim s obzirom da je Bogović sveden na nekoliko općih mjesta i natuknica u našim leksikografskim izdanjima. Mislim da se stalo u naših Pet stoljeće hrvatske književnosti na izboru djela koje bi danas trebalo pomalo osvježiti i iz vizure današnje ideje i ekliktičkoga odnosa prema tome vremenu, pa prema tome i njemu samome. Trebalo bi vidjeti je li taj izbor valjan i barem ga nekako drukčije posložiti. A s druge strane njegova publicistička dimenzija nam je strana, a pogotovo jer je bio bilingvist te pisao članke i na njemačkom jeziku, što nam je nepoznato, pa mi se čini da naša suvremenost ima obvezu da ga monografski temeljito "zagrabi", istraži i analizira i tako dođe do novih relevantnih spoznaja koje nedostaju. Mislim da to Mirko Bogović zavređuje, jer bio je i jedan od prvih 14 akademika, stalnih članova Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti odmah neposredno od utemeljenja JAZU, 1867. godine, što govori da ga je njegova suvremenost ocijenila najviše, dok u Akademiju na primjer nisu uključeni ni Ivan Mažuranić niti Ivan Kukuljević Sakcinski.
