Od Borova i Vika do svog zanata
- Osnove zanata sam učio u Kombinatu gume i obuće Borovo. Tamo sam počeo kao modelar/kreator. U varaždinski VIKO prešao sam 1972., i tu sam radio 11 godina te stekao ozbiljnu praksu. Iako sam radio kao modelar/kreator, moj posao je obuhvaćao sve - od same ideje i dizajna pa do konstrukcije i razrade modela, čak i pripreme modela za masovniju proizvodnju, prisjeća se sugovornik.
Svoju radionicu osnovao je 1983. godine.
- Deset godina radio sam cipele po narudžbi, a kada je počeo padati interes, prešao sam na popravke, koji su i prevladali u zadnje vrijeme, dok sam izradu napustio. Izrada cipela danas se više ne isplati, i u Zagrebu je 90 posto postolara prestalo raditi cipele po narudžbi. Osim toga, Varaždin je premalo tržište da bi netko egzistirao samo od toga – veli nam Kordić. Iako je u mirovinu otišao prije 13 godina, odnosno sa 60 godina i 40 godina radnog staža, i dalje je radio kao postolar, što mu je bilo sporedno zanimanje.
Zgoda i anegdota u životu nije nedostajalo, veli nam Kordić. Prisjetio se dvije.
- Žena je naručila ljetnu sandalu čizmicu putem interneta, no dobila je dvije lijeve. Bilo je izazovno od lijeve napraviti desnu, ali uspio sam – rekao nam je kroz smijeh.
- Bila je i jedna kad sam radio čizmice po narudžbi. Žena koju sam dugo poznavao naručila zimsku je čizmicu u ‘teškoj’ boji - bež, nature, koja se u to vrijeme nije nosila. Došla je preuzeti čizmicu s kćerkom koja joj je kazala da je boja bezveze. Nakon što je isprobala čizmice, rekla mi je ‘znate kaj, malo su mi prevelike’. ništa, stavio sam ih na pult s ostalima. Nakon dvije godine ponovno je došla u radnju, ugledala ih i rekla ‘ajme kako su zgodne, mogu li ih probati?’. Rekao sam ‘probajte’ i mudro šutio. ‘Bože, tako mi pašu kao da ste ih radili za mene’, prokomentirala je oduševljeno gospođa. I kupila ih je – ispričao je Kordić.
- Posao je vrlo zanimljiv, ljudi ne bi vjerovali. Izrada nove obuće vrlo je ozbiljna. Ako radite sami, kao što sam ja radio, morate imati dosta širok spektar znanja – od anatomije, izrade kalupa koji je vezan za anatomiju jer sve ovisi o kalupu. Ako ne napravite dobar posao, cipela neće valjati. Radio sam sve - od kaluparstva do izrade, crtanja i konstrukcija modela, šivanja i izrade donjih dijelova i spajanja gornjeg s donjim dijelom obuće. Bavite li se otpočetka cjelokupnim procesom proizvodnje onda je to vrlo komplicirani posao, veli Kordić.
”Kao nekad u brijačnici”
Popravci isto traže određena znanja.
- Danas dolaze novi, umjetni materijali koje prvo morate znati prepoznati da biste znali koje ljepilo upotrijebiti. Poznavanje tehnologije nužno je i kod popravaka. Možete raditi samo tzv. ‘petice’, za što vam ne treba neko posebno znanje, a možete i sužavati i proširivati sarice (gornji dio čizmice). Ima popravaka gdje trebate imati ukusa – morate uskladiti boje i paziti na izgled, ne možete skupu cipelo popraviti bilo kako. Ljudi imaju predrasude prema ovom poslu, no posao je kompleksan želite li ga ozbiljno raditi. Svatko može biti neozbiljni zanatlija – veli postolar.
Objašnjava i zašto ide u penziju.
-Vrijeme mi je što se tiče godina, a jedan od razloge je i što ima takvih mjeseci kada nema posla nema. Možda nemam toliko posla jer u ovom dvorištu više nema aktivnosti, sve se ili zatvorilo ili će se zatvoriti. Osim toga, moda se promijenila. Tenisice se nose na haljine i na odijela, a na tenisicama se nema što raditi. Da sam mlađi, vjerojatno bih tu djelatnost proširio. Međutim, ušao sam u godine kada se ne isplati razmišljati o nekim novim stvarima i došlo je vrijeme da pozdravim svoje mušterije i odem u tu zasluženu mirovinu. Namjera mi je bila da znanje i mašine prenesem na nekoga, međutim, interesa i upita nije bilo. Bio bih voljan prepustiti mašine nekome i prenijeti mu znanje koje sam stekao tijekom 53 godine prakse – kazao nam je postolar Kordić.
Moda se promijenila. Tenisice se nose na haljine i na odijela, a na tenisicama se nema što raditi. Da sam mlađi, vjerojatno bih tu djelatnost proširio, ali ušao sam u godine kada se ne isplati razmišljati o nekim novim stvarima. Došlo je vrijeme da pozdravim svoje mušterije i odem u tu zasluženu mirovinu.
Posao u postolarskoj radnji usporedio je s nekadašnjim radom u brijačnicama.
- Steknete prijateljstva koja nadilaze odnos mušterije i prodavača. Zbližite se s ljudima, vodite puno zanimljivih razgovora. Zahvalio bih se svima s kojima sam godinama surađivao i pozdravio ih – kazao je Korić.
Planove za mirovinu već ima.
- Ljetni hobi mi je jedrenje na dasci. Bavim se time više od 30 godina i nastavit ću dok god budem mogao. Zimske aktivnosti moram još istražiti, dosta toga u životu nisam stigao isprobati. Šivanje mi je jedan od hobija, možda ću se malo vratiti tome, a oko kuće uvijek ima posla. Volim raditi u vrtu, a imam i mali voćnjak. Htio bih pročitati još neke knjige– govori nam postolar..
