"Sveta Kata sneg na vrata" i "Sveta Kata belog konja jaše" narodne su izreke koje nam jasno govore da su naši preci za početak zime odredili blagdan svete Katarine Aleksandrijske, 25. studenoga.
- Oko blagdana sv. Katarine bila je česta pojava prvih snjegova, a i listopadno je drveće i grmlje do tog datuma izgubilo i svoje lišće. Ovoj sudbini izbjegla je jedino kupina odnosno kupinec, kako je narod nazivao ovu grmoliku biljku, i to upravo zahvaljujući svetoj Katarini Aleksandrijskoj - kaže Tibor Martan, dipl. etnolog.
Naime, u kajkavskim krajevima pamti se zanimljiva legenda o tome događaju. Bježeći pred svojim progoniteljima, sveta se Katarina Aleksandrijska sakrila upravo u grm kupine. Kada je opasnost minula, svetica se zahvalila kupini ovim riječima: "Za to kaj si me skrila, zanavek buš lepa zelena!“. Pravom, odnosno hudom zimom smatrala se ona zima koja bi uspjela povenuti lišće kupine.
- Kupinu se stoga smatralo svetom i ljekovitom biljkom. Lišće se kupine nekada bralo, sušilo te mljelo u prah. Prah natopljen toplom vodom stavljao se kao gušća smjesa na otekline i rane, a u vrijeme grlobolje i promuklosti od njega se priređivao i čaj. Plod se kupine dobio u svježem mlijeku i davao piti slabešoj djeci, tj. djeci slabijeg imuniteta. Inače, za blagdan sv. Katarine blagovalo se pečenog purana, a žene toga dana iz poštovanja prema svetici nisu radile uobičajene ženske poslove poput predenja, tkanja, šivanja i pranja odjeće – istaknuo je Martan.
