Hrvatsko narodno Kazalište u Varaždinu pred još je jednom premijerom. Ovaj put riječ je o Krležinim Baladama Petrice Kerempuha, koje režira poznati hrvatski redatelj starije generacije, osobni prijatelj i veliki poznavatelj Krleže Georgij Paro, prema dramaturškom predlošku Marjana Varjačića.
Na press-konferenciji u povodu premijere koja je na rasporedu 26. veljače u 19,30 sati o novoj predstavi govorili su Georgij Paro, Marijan Varjačić, glumci, Ljubomir i Jan Kerekš, Hana Hegedušić, Zdenko Brlek... Georgij Paro, kojemu je to peti nastup u varaždinskom HNK prvenstveno je istaknuo ulogu HNK u Varaždinu u očuvanju kajkavskog jezika i književnosti, te pohvalio glumce.
- Varaždinsko kazalište, od nedavno nacionalno, jedino je kazalište u Hrvatskoj koje se desetljećima sustavno bavi njegovanjem kajkavske riječi mislim da mu po tome pripada jedno od značajnih mjesta u korpusu ne samo nacionalnih teatara u Hrvatskoj, za koje neki kažu da ih je previše, a ja ne mislim tako, nego i uopće u korpusu svih kazališta. Taj akcent na kaju mislim da treba ostati kao programska orijentacija za buduće jer tu su izvrsni znalci i glumci od Ljube i Jana Kerekeša…. svih mojih šest glumaca majstori su kajkavske riječi (Uz Kerekeše u predstavi igraju i Hana Hegedušić, Sunčana Zelenika Konjević, Ljiljana Bogojević, Zdenko Brlek) glumci kojima je to jezik svakodnevice i jezik umjetničkog izričaja i jezik preživljavanja, borbe za svakodnevni život, jezik koji je bogat u svojim izražajnim mogućnostima. Ideja da se postave Balade nije moja nego Marijana Varjačića, a najbolja predstava koju sam ja vidio bila je predstava Mladena Škiljana, 70-tih godina u HNK, ali on je napravio tzv. klasičnu predstavu, a danas raditi Balade znači napraviti ne-klasičnu predstavu, niti povjesnicu ili hommagge Krleži i njegovim Baladama nego pronaći što je suvremeno u tim Baladama, a to je siromaštvo i nadam se da će to biti predstava koja će emotivno ući u publiku.
U Baladama se s govori o bogatašima, i o siromasima - kmetovima, ili kleru i kmetovima koji ispaštaju, nemaju što jesti… Ako to prevedete na suvremeni jezik onda to što su u Baladama kmetovi danas su građani, ljudi koji su obespravljeni, nemaju novaca, gube tlo pod nogama, a nasuprot njima su neki velmože, no, oni se samo drukčije zovu. Ništa nisam mijenjao u Krležinom tekstu, ali kad se pretpostavka od koje sam krenuo počne provoditi vidljivo je koliko su Balade i danas suvremene, jer siromaštvo nije samo socijalna kategorija. Stvar je u egzistencijalnoj situaciji siromaštva u kojoj je čovjek obespravljen, nerealiziran, zaustavljen u svom prirodnom razvoju, napredovanju, uspjehu, prisiljen da se bori za svakodnevicu da bi uopće preživio. Takav je čovjek nesretan, ne sudjeluje u društvu u stvaranju društvenog boljitka, ni on ni njegova djeca, a ako se to tako postavi onda Krleža postaje apsolutno aktualan – zaključuje Georgij Paro.
Marijan Varjačić je u ulozi dramaturga, a podsjetio je i na povod postavljanja Balada na daske HNK u Varaždinu.
- Balade su objavljene 1936. godine u Ljubljani i ove godine je 80. obljetnica prvotiska Balada pa je to i proslava velike godišnjice naše literature. Siromaštvo se i danas prvenstveno tretira kao materijalni, ekonomski problem, međutim Krleža ga tretira kao etički i egzistencijalni problem. Glad ne ugrožava čovjeka samo kao biološko biće, ona ga ponižava kao ljudsku osobu. Siromaštvo je dehumanizacija i onečovječenje i to je u toj slojevitoj predstavi dominantna tema - istaknuo je Varjačić.
