U povodu obilježavanja Svjetskog dana učitelja, danas je u Gradskoj vijećnici održan prijem za umirovljene djelatnike osnovnih škola Grada Varaždina i Dječjeg vrtića Varaždin.
U školskoj godini 2018./2019. u mirovinu su tako otišli Kata Skok iz Centra za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar, Nevenka Medvedović i Gina Rušec iz I. OŠ Varaždin, Nedjeljka Martinčević iz II. OŠ, Ružica Sukačić i Anica Gradinšćak iz IV. OŠ, te Marija Spevec, Ljiljana Marjanović, Karmen Sardelić, Franciska Kocijan i Branka Rodek iz Dječjeg vrtića Varaždin.
Marija Spevec, većini poznata kao "teta Mara", radila je u vrtiću u Trakošćanskoj.
- Imam sreću da sam voljela svoj posao, a svaki posao je težak. I radniku u Varteksu je teško raditi, i medicinskoj sestri. Ja sam se s 14 godina odlučila za taj poziv i uživala sam u njemu. A da je bilo teško - bilo je, bilo je i problema. Nekad smo imali grupe po 38 djece, ali bili smo mladi i izdržali smo sve. Najveći problem su prenatrpane grupe. U jasličkoj grupi imali smo i po 14-ero djece, to su bebe od godinu dana, godinu i pol, i s njima radi jedan čovjek. Treba toliko djece "zbedinati" i posvetiti im pažnju. Mi odgajatelji smo radili jako puno tehničkih poslova, i kad premotaš i presvučeš desetero djece, toliko se iscrpiš da je teško raditi nekakve aktivnosti. Ali uvijek je nekako išlo. Ja sam bila zadovoljna, zadovoljni su bili i roditelji, još uvijek mi se s dragošću javljaju i ponosna sam na to - naglasila je.
- Uvijek sam bila optimist i uvijek mi je bilo OK. Moraš raditi, odabrao si taj poziv i radiš taj poziv. Odgovorno i s puno radosti. Treba imati jako puno ljubavi, energije i puno znanja da se taj posao kvalitetno radi. Odgajatelj mora biti svestrana ličnost, i tjelesni, i glazbeni, i dramski, i likovni... teško je u jednom čovjeku skupiti sve te kvalitete koje zatim on može prezentirati djeci. A mi to moramo. Moraš pjevati, moraš skakati s njima, potaknuti ih da se likovno izraze. Bitno je da se s djecom radi i da im se pruži sretno djetinjstvo. Kasnije ih škola puno toga nauči, a u vrtiću je bitna igra, veselje i emocije - kazala je Marija Spevec koja je u Trakošćanskoj ulici započela i završila svoj radni vijek dug 44 godine, a u međuvremenu je radila i u Kozarčevoj, ali i u - autobusu.
- Davnih '70-ih godina sam počela raditi i u autobusu preuređenom u dječji vrtić. To je bilo teško, ali prekrasno iskustvo. Svaki dan sam imala po 50-ero djece, u dvije grupe, i obišla sam cijelu županiju, od Novakovca do Jarki i Vinica Brega. To je bila "mala škola" i značila je puno djeci koja nisu u gradu. S velikim oduševljenjem su dolazili u taj autobus, nestrpljivo su i po velikom snijegu čekali da autobus dođe. Bila sam prva u Hrvatskoj koja je počela raditi u tom autobusu - ispričala je "teta Mara".
Kata Skok radila je u Centru "Tomislav Špoljar" 40 godina kao stručni suradnik - socijalni radnik.
- Mogu reći da je satisfakcija i dobrobit koju dobijemo od djece stvarno velika. Ne bih izdržala 40 godina da nisam voljela taj posao i da mi je nije bilo lijepo. Djeca su ta koja nam daju bogatstvo i mi se osjećamo sretno i veselo kad im pomognemo u bilo kojem aspektu života, bilo da se tiče učenja, odgoja ili komunikacije i socijalizacije, osobito u Centru "Tomislav Špoljar" gdje su djeca s teškoćama u razvoju - naglasila je.
Što se tiče statusa učitelja, istaknula je da je zadovoljna svojim status u Centru.
- Omogućeno mi je napredovanje pri kraju radnog vijeka pa imam status savjetnika. Što se tiče statusa u društvu, trebali bi imati veće plaće, jer su, naročito u Centru, uvjeti rada otežani. Ljudi moraju biti koncentrirani, osobito oni koji su svakodnevno u kontaktu s djecom, profesori i defektolozi, ulaže se puno truda i nije tu riječ samo o radu s djecom. Pismene pripreme koje nastavnici i defektolozi moraju imati za svoj rad i koje se obavljaju doma i u razredima su isto jako velike - dodala je Kata Skok.
Goste su, zajedno s ravnateljima škola i vrtića, primili gradonačelnik Ivan Čehok i Draženka Dević, privremena pročelnica Upravnog odjela za kulturu, obrazovanje i sport Grada Varaždina.
- Odlučili smo svake godine svima onima koji idu umirovinu, odgojiteljima, učiteljima, nastavnicima i ostalom osoblju koje radi u školama i vrtićima, na ovaj dan iskazati mali znak pažnje, da ih primimo, s njima porazgovaramo, damo im prigodne poklone, kao zahvalnost u ime svih građana Varaždina. To su ljudi koji su nas odgojili, to su ljudi koji su brinuli o nama, od jaslica do izlaska iz osnovne škole. Možda mi u Hrvatskoj još uvijek nismo svjesni koja je vrijednost obrazovanja i tih ljudi koji nas obrazuju i odgajaju, međutim, mi u Varaždinu stvarno puno pridajemo obrazovanju, od financija preko društvene brige do skrbi i brige za učitelje i odgajatelje. Ovo je prilika da im, uz zahvalnost, pokažemo i da zajednica brine i cijeni ono što su radili. Grad Varaždin je grad koji ponajviše izdvaja za obrazovanje u Hrvatskoj i tako će i ostati. Nije samo važno ulagati u zidove, nego treba imati i dobre odgojitelje i učitelje. Zahvaljujući njima, možemo stvarno reći da je u Varaždinu obrazovanje na cijeni - rekao je ovom prilikom Čehok.
UNESCO je 1994. godine proglasio 5. listopada Svjetskim danom učitelja, u spomen na isti datum 1966. godine, kada je u Parizu potpisana Preporuka o statusu učitelja. Od tada se ovaj dan obilježava u više od sto zemalja. Želja i namjera je da obrazovanje odnosno učitelji i odgojitelji, dobiju društvenu važnosti koju i zaslužuju.
