Cijeli svijet posljednjih godinu dana živi život u sjeni COVID-19 koji je u velikoj mjeri onemogućio normalnu svakodnevicu, a to uključuje i ograničenost toliko nam dragih putovanja, potrebnih da se “restartamo” nakon svih stresova i životnih kolotečina. No, ima i onih koji su u tim nesigurnim vremenima ipak odlučili pomaknuti granice vlastitog životnog iskustva i ujedno pomoći, ali i na vlastite oči se uvjeriti da postoje svjetovi i životi koji vode svakodnevne borbe s još jednim opakim neprijateljem – AIDS-om.
Upravo je to učinila Bojana Sekovanić, mlada žena iz Novog Marofa po struci veterinarka, koja je svojom nedavnom odlukom potvrdila svoju veliku humanost, znatiželju, hrabrost, odlučnost i ljubav prema ljudima koji žive u jednom sasvim drugom svijetu, jednim sasvim drugačijim načinom života. Kroz retke koji nam slijede u nastavku, s Bojanom ćemo iz varaždinskog kraja otputovati u daleku i egzotičnu Afriku, točnije Keniju gdje je tri tjedna volontirala u jednoj školi i pomagala djeci oboljeloj od HIV-a. Objavom na Facebook profilu pokrenula je i inicijativu skupljanja donacija za male afričke prijatelje čiji je život sve samo ne lagan.
Iako joj nije prvi puta da posjećuje Afriku, Bojana je ovog puta odlučila upoznati autentični afrički seoski život kroz volontiranje s tamošnjom djecom u sklopu projekta “Come to lake Victoria and help out with community projects“. Nakon prijave na spomenuti projekt otišla se cijepiti protiv žute groznice, kupila avionsku kartu, zatražila još koji dan godišnjeg, a nakon negativnog COVID-19 testa znala je da je to to. Put u Keniju čekao je na nju.
- Nije bilo puno vremena za pripremu, a samim time ni za previše razmišljanja - što ako dobiješ koronu, putuješ sama, tamo je opasno, pa to je Afrika, kako ćeš ti to i to baš sad… U svojoj glavi sve sam maksimalno pojednostavila, potrpala u kofer čokolade, dječju odjeću koju su mi dale prijateljice, školski pribor i neke poklončiće, kupila antimalarike. Uslijedilo je još malo stresa zbog propusnice do Zagreba i bila sam spremna za put i to na sam Božić – ispričala nam je Bojana, koja se već na Štefanje družila sa žirafama u centru žirafa u Nairobiju.
Za Novomarofčanku 40 krava
Idućih nekoliko dana uživala je u safari avanturi posjetivši jezera Naivasha i Nakuru s pripadajućim nacionalnim parkovima te u nacionalnom rezervatu Maasai Mara i prizorima divljih životinja poput lava, leoparda, nosoroga, slona i bizona u iskonskoj afričkoj divljini koji, kako nam je dočarala Bojana, ostavljaju bez daha.
Družila se i pripadnicima plemena Masai, čiji je način života sasvim sigurno poprilično čudan za naše zapadnoeuropsko poimanje života, uključujući u to sve njegove aspekte pa i ubiti lava vlastitim rukama i objesiti njegov zub na ogrlicu.
- Pripadnici stočarskog Masai plemena žive u kućama od kravlje balege i blata, piju svježu krv životinja i žene više žena ovisno o tome koliko imaju krava. Doživljaj je to vidjeti i posjetiti ih u njihovim domovima, popričati s njima, sresti Masaija u lokalnom bircu i popiti pivo s njim uz razgovor o običajima, poslu, ljubavi i ženskoj emancipaciji oko koje se nismo baš složili. Primjerice, saznala sam da bih ja vrijedila nekih 40 krava da me oženi Masai, što me nasmijalo do suza – opisala nam je Bojana zanimljivo druženje.
U Novu godinu Bojana je ušla u društvu afričke obitelji i gospođe Jane čiji je pokojni suprug osnovao jednu od privatnih škola koja se održava upravo uz pomoć volontera. U protivnom, 160 mališana vjerojatno ne bi nikada išla u školu jer su državne škole mnogima preskupe. Drugi problem je što nedostaje svijesti o važnosti obrazovanja, budući da su djeca roditeljima potrebna kao radna snaga u kućanskim poslovima – istaknula je Bojana.
- Bilo je potrebno naviknuti se na skromni život bez stvari koje svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo poput struje, vode i plina. WC školjku je zamijenila rupa u zemlji, a tuš kabinu kanta vode koju magarci transportiraju s jezera – opisala je Bojana koja je tom prilikom shvatila da je jedna cijela kanta vode previše te da je moguće oprati se i s pola kante.
Osim što je imala priliku uživati u punokrvnim čarima afričke divljine, Bojana je aktivno sudjelovala u životu tamošnjih stanovnika tako što se okušala kao učiteljica u školi gdje je mališane podučavala engleski i biologiju, a pomagala je i u školskom vrtu pomoći kojeg djeca uče o poljoprivredi. Također, svjedočila je i izgradnji nove učionice, koja je za naše poimanje gradnje, građena na neobičan ili u najmanju ruku, vrlo jednostavan način.
- Na drvene okvire provuče se žica i na žicu se stavlja mort. Nema stolarije ni parketa, mobitela, kompjutera, online nadoknade. Nema šarenih bojica i flomastera u pernici svakog djeteta, a nemaju ni knjige! Samo učitelj ima potrganu knjigu iz koje priprema gradivo koje piše na ploču. Srećom nema ni korone, ali zato ima AIDS-a i to pogotovo u pokrajini Homa Bay gdje se nalazi Rusinga Island gdje zaraženost iznosi i do 5 puta više od nacionalnog prosjeka od 26 % zaraženih – pojasnila nam je Bojana i istaknula kako u školi u kojoj je volontirala postotak djece oboljele od HIV-a iznosi šokantnih 65 %! Zbog toga je, kaže, program prehrane izuzetno važan jer se jaki lijekovi uzimaju u jutro i ukoliko nema relativno kvalitetne prehrane što podrazumijeva bljutavu kašu od prosa i sirka te kukuruza i graha, djeca pate od slabosti i nesvjestice. Kako bi djeca dobila svoj obrok pomažu volonteri u sklopu škole.
”Seks za ribu” za dnevnu opskrbu ribom
Pitamo se kako je moguće da tako veliki postotak djece u tim krajevima oboljeva od AIDS-a? Odgovor leži u fenomenu “sex for fish“, odnosno seksu s ribarima kojeg prakticiraju tamošnje žene kako bi osigurale dnevnu opskrbu ribom. Nažalost, na taj način se povećava i broj HIV-om zaražene djece, no bolest se uspješno drži pod kontrolom uz pomoć lijekova.
- Bez edukacije ovi mališani nemaju šanse za bolji život. U protivnom, nastavit će živjeti kao i njihovi roditelji. Za 500 kuna njih 160 jede dnevno dva obroka cijeli mjesec.
Troškovi mjesečnih plaća za učitelje koji ima trenutno devet, iznose oko 5000 kuna, a ista svota bila bi dovoljna da svako dijete u školi ima svoje knjige! U korona okolnostima dijeliti jednu knjigu na cijeli razred nije prihvatljiva opcija. Oni se također moraju držati mjera, nositi maske, no zasad ih je sudbina poštedila većih problema uzrokovanih koronom, srećom! Možda zato jer redovito provjetravaju prostorije budući da, primjerice, ova škola nema prozore! No, nije da ih ne bi htjeli. Trebalo bi uložiti oko 300 kuna u svaki prozor i bilo bi lakše dok vani lijeva kao iz kabla – ispričala nam je naša sugovornica.
KAKO POMOĆI?
Želite li pomoći malim Afrikancima u njihovom obrazovanju, a tako i boljem životu, sve informacije možete dobiti putem Facebook profila Bojane Sekovanić ili putem e-maila Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Također, donacije možete uplatiti na broj računa škole u Keniji:
Account Name: Milman iattract Academy
BANK NAME Kenya Commerical Bank;
Swift code: KCBLKENX;
ACC NO 1254040706;
BRANCH: MBITA;
Swift Code: KCBLKENX
BANK CODE 001;
MBITA BRANCH CODE 304
