U varaždinskoj Županijskoj palači u srijedu je predstavljen tiskani separat znanstvenog rada pod nazivom „Slovenci u Varaždinu tijekom 1941 – 1942. godine”, autora dr. sc. Vladimira Huzjana.
Budući da se Slovencima u Varaždinu dosad nije bavilo mnogo istraživača i historiografa u Hrvatskoj, ovo je prvi ozbiljniji rad koji govori o tome što se dešavalo sa Slovencima u vrijeme 2. svjetskog rata, kada je dio slovenskog državnog teritorija okupirala njemačka vojska i protjerala dio stanovništva.
- Manji dio tog stanovništva zatražio je utočište u Varaždinu, da dobije papire, odnosno zavičajnost grada Varaždina, kao jamstvo i sigurnost od daljnjih progona. Prema dosadašnjim istraživanjima, ti su zahtjevi predani između studenoga 1941. i lipnja 1942. godine, a radi se o 167 osoba, pojedincima ili pak obiteljima od kojih su neke imale i do osam članova. Kada je napravljena kompletna analiza tih podataka, utvrđeno je da je najveći broj tih Slovenaca živio u Varaždinu prije 2. svjetskog rata i da su bili domicilni na tom području, a radili su u privatnom ili javnom sektoru. Nakon početka rata, nisu više imali dokumente iz Ormoža i Ptuja i morali su se prijaviti u Varaždinu. Tek manji dio bile su osobe protjerane iz Štajerske – rekao je Huzjan. Ono što je u ovom radu izuzetak je da se po prvi put objavljuje popis tih osoba, dodao je:
- Znamo njihova imena i prezimena, gdje su i kada rođeni, njihove obiteljske veze, u tim zahtjevima se spominju djeca, zajedno sa svojim generalijama. Dodana je na kraju i posebna napomena da svatko tko je uočio na popisu neku rodbinsku vezu i želi istraživati dalje, može po određenom broju u tablici pronaći te spise u Državnom arhivu u Varaždinu, što je vrlo jednostavno i vrlo praktično, tako da svatko tko želi saznati više o svojoj obitelji to može učiniti direktnim pregledom u gradivu u Državnom arhivu. Ljubljanski Inštitut za narodnosna vprašanja već se dugi niz godina bavi istraživanjem obitavanja Slovenaca u Hrvatskoj, u suradnji s hrvatskim kolegama, rekao je politolog i političar dr.sc. Boris Jesih, član Inštituta.
- Povremeno objavljujemo takve radove u našoj reviji, a sad smo se odlučili izdati ovaj rad u separatnoj knjižici, kako bi ga vidjelo što više ljudi. Detalji iz naše zajedničke povijesti pokazuju da su ljudi uz granicu uvijek bili povezani i da je granični prostor bio i bit će multikulturalan i multietnički - kazao je Jesih.
Barbara Antolić Vupora iz Slovenskog kulturnog društva Nagelj u Varaždinu pak je sa žaljenjem istaknula da su Slovenci nacionalna manjina kojoj broj pripadnika opada.
- Kad se takvo nešto dogodi, nije dovoljno samo pokretati kulturne i druge djelatnosti, već je bitno istražiti svoju povijest, a s ovim znanstveno-istraživačkim radom mi smo potvrdili autohtonost slovenske nacionalne manjine na području Varaždina - kazala je te dodala:
- To je važno jer si na takav način sastavni dio života ovdje od pamtivijeka, a ne netko tko je došao i samo dao svoj doprinos. Dio si naroda koji ovdje živi i koji dijeli dobru i lošu sudbinu. Ovdje smo kao pripadnici manjine da sa svojim drugačijim viđenjima i drugačijim kulturnim identitetom obogaćujemo zajedno naš narod. Živimo u Hrvatskoj, mi smo državljani Republike Hrvatske i tim više smo dužni davati i više nego netko drugi. Varaždin je uvijek imao povijesne veze sa Štajerskom, Ptujem, Ormožom pa i dalje, a Štajerska je bila prirodni partner ovome kraju - puno je umjetnika iz Štajerske radilo u Varaždinu, Varaždinci su trgovali sa Slovencima, a danas te veze više i nisu tako jake.
- Tu je bila prva varaždinska gimnazija na kojoj je jezik na kojem se razgovaralo bio kajkavski pa ljudi iz Štajerske nisu svoje učenike slali u njemačke, nego u varaždinske škole. Mnogi su učenici ovdje kasnije ostajali kao profesori. Štajerci su izgradili ovdje mnoge građevine, sve je to bilo interesno povezano, ali kasnije su ljudi ostajali i povezali se i na druge načine. Osamostaljenjem dviju država pala je zavjesa i ne samo da su prekinute željezničke veze, već su prekinuta i prijateljstva između ljudi koji nisu željeli čekati na granici i pokazivati dokumente, ako idu susjedu na gemišt – rekla je Antolić Vupora zaključivši da se moraju uspostavljati novi mehanizmi, kao što je ponovno učenje slovenskog jezika u školama te dodavši da je vrijeme da se ljudi s obiju strana granice ponovo povežu kao što su bili povezani nekad.
